Hrvatska u Jugoslaviji 1980-ih

Hrvatski institut za povijest je 2024. objavio knjigu Davora Marijana Hrvatska u Jugoslaviji 1980-ih. Lažna svijest i svjesna laž. U časopisu Bosna franciscana br. 64 prikaz knjige je objavio Husnija Kamberović, a ovdje prenosimo jedan manji dio uz napomenu da je cjelovit prikaz dostupan u štampanom izdanju časopisa te na CEEOL.

 

Opće je uvjerenje da se raspad Jugoslavije početkom 1990-ih ne može razumjeti bez temeljitog istraživanja procesa koji su se u toj državi odvijali u posljednjoj deceniji njenog života. O tome je prije nekoliko godina grupa historičara iz svih postjugoslavenskih zemalja učinila vrijedan napor i pripremila knjigu Jugoslavija. Poglavlje 1980-1991., a bilo je i nekoliko drugih vrijednih pojedinačih pokušaja da se to razdoblje sumira u obliku sinteze. Sada je Davor Marijan odlučio pozabaviti se arhivskom građom Saveza komunista Hrvatske i iz perspektive vladajuće partije pokazati šta se zapravo dešavalo i kako je vladajuća partija u svojim diskusijama ocjenjivala događanja kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu tokom 1980-ih godina.

Polazna teza, koja je i opredijelila autora da se fokusira na partijsku građu (koja dosad u historiografijama nijedne postjugoslavenske države nije ni probližno temeljito istražena), glasi da je tokom čitave socijalističke Jugoslavije Partija bila odlučujući faktor u državi, mada su postojale državne institucije, struktura delegatskog sistema i slično. Uprkos tome, tvrdi Marijan, riječ je o partijskoj državi, odnosno državi u kojoj Partija odlučuje o svemu, a u osnovi partijske vlasti su, prema Marijanovom mišljenju, „laž, prevara i teror“. Autor tvrdi da je Partija na vlast došla pobjedom u Drugom svjetskom ratu, što malo ko osporava, ali je preoštra teza Mirjane Kasapović, koju autor prihvata, da je „partijsko članstvo suveren narod, a kongresi i centralni komiteti zbiljska skupština i vlada“ (str. 28). Teza sociologa Neca Jovanova o tome da je Partija imala premoć nad državnim institucijama je uvjerljiva, ali pri tome bi valjalo voditi računa o dinamici promjena u socijalističkoj Jugoslaviji (i Hrvatskoj, što je fokus ovog istraživanja). U tom smislu teza o premoći Partije je sigurno labava kada su u pitanju 1980-te godine, a pogotovo druga polovica te decenije.

Generalno, ova knjiga je podijeljena u osam dijelova.

(...)

Posljednje poglavlje u knjizi je posvećeno međunarodnom položaju Jugoslavije tokom 1980-ih godina. I ovo poglavlje nudi širu sliku međunarodnih odnosa, ali se potom fokusira na odnose koje je Jugoslavija održavala kako prema velikim silama, tako i prema drugim zemljama u Evropi i svijetu, stavu Jugoslavije prema nekim ključnim događanjima na svjetskog sceni ovoga doba (sovjetska invazija na Avganistan, Iračko-iranski rat i slično), odnosima prema susjedima i saradnja sa ljevičarskim strankama i pokretima u svijetu. Sve ovo se promatra iz perspektive stavova koje je o tome zauzimala Partija na svojim brojnim plenumima. Autor pokazuje kako je 1987. Jugoslavija održavala odnose sa 145 ljevičarskih partija i pokreta u svijetu, čak sa Komunističkom partijom Japana. Teza je da ti odnosi nisu uvijek bili samo ideološke nego i „sitnosopstveničke naravi“ (str. 431), te da je od sredine 1980-ih ugled SKJ i SFRJ sve više opadao među ljevičarskim strankama i pokretima u svijetu. U ovom poglavlju na površinu izlaze i neki danas gotovo potisnuti događaji (na primjer afera Valdhajm u kontekstu odnosa sa Austrijom).

Na kraju je zaključak u kojem autor sumira svoja istraživanja i ponovo naglašava kako ova knjiga, zapravo, ukazuje na osnovne uzroke raspada socijalističke Jugoslavije. Ključni uzrok za raspad zemlje je bilo neriješeno nacionalno pitanje, ali i čitav sistem koji „nije bio kompatibilan sa stvarnošću“ (str. 437) tvrdi autor.

Ako bismo pokušali sumirati ocjenu knjige mogli bismo reći kako je autor uložio ogroman trud u iščitavanje partijske građe, brojnih stenograma sa sjednica na kojima su se debatirala razna pitanja jugoslavenske stvarnosti. Svi koji su istraživali partijsku građu znaju koliko su ti stenogrami opširni (a ponekad puni samo fraza i opterećeni birokratskim formulacijama), te je njihovo detaljno čitanje, kakvo je poduzeo Davor Marijan za pisanje ove knjige, vrijedno istaknuti. Knjiga je prepuna informacija, pred očima nam se smjenjuju brojni tadašnji politički akteri kako u Hrvatskoj tako i u Jugoslaviji, a osnovna teza o sistemskoj slabosti Jugoslavije (na unutarnjem planu je to kroz sistemsku krizu samoupravljanja, nesposobnost da se riješi nacionalno pitanje, a na vanjskopolitičkom planu je ocjena Pokreta nesvrstanosti kao pokazatelja jugoslavenske „proturječne i šizofrene politike“) čini se ipak nedovoljno argumentiranom. Tačno je da bez događanja u 1980-im nije moguće razumjeti raspad Jugoslavije, te da je partijska građa u tim istraživanjima od presudne važnosti, ali se u ovoj knjizi iz partijske građe uglavnom preuzimaju ocjene koje su u skladu sa unaprijed postavljenom tezom. Uticaj i prodor zapadne potrošačke kulture, liberalizacija medija, čak određeno opoziciono djelovanje među intelektualcima („kritička inteligencija“), vidljive podjele unutar Partije, koja je u drugoj polovici 1980-ih sve više ličila na savez različitih partija bez jedinstvenog stava o pitanjima razvoja društva – sve to se nije dešavalo samo od sebe nego je dobrim dijelom bilo i dio partijskog djelovanja.

Autor je koristio obimnu literaturu. Neka slabija literatura ga je mogla zavesti na krivi trag (Žil Trud), a neke izvore, koji su svjedočenja iz prve ruke, propustio je iskoristiti iako bi mogli pružiti puno više dinamike u izlaganja (npr. svjedočenje Andrije Čolaka o atmosferi koja je vladala u najvišem partijskom vrhu krajem 1980-ih i početkom 1990-ih).

U svakom slučaju, ova knjiga Davora Marijana sadrži obilje informacija i nudi jednu perspektivu gledanja na procese u Jugoslaviji i Hrvatskoj iz ugla partijske građe. Čitatelji se ne moraju uvijek saglasiti sa autorovim interpretacijama, ali se mora priznati da je prikupljeni materijal dosad najobimniji kada je riječ o događanjima tokom 1980-ih godina. Budući da je autor najavio i drugu knjigu o Hrvatskoj 1980-ih godina, očito je da će se prava ocjena moći dati tek kada se i ta knjiga pojavi u javnosti i kada se u cjelini sagledaju autorove teze i argumenti.

Cjelovit prikaz dostupan na CEEOL