Izdavačka kuća Frank & Timme iz Berlina je objavila knjigu „Die Lebenserinnerungen von Carl Patsch. Archäologie eines Lebens zwischen Böhmen und Bosnien“ koju je uredio Daniel Baric.
Carl Patsch je rođen 1865. u Kovaču/Češka, a umro je 1945. u Beču. Jedan je od osnivača arheologije u Bosni i Hercegovini. Nakon austrougarske okupacije BiH radio je kao profesor u gimnaziji a potom kao kustos u Zemaljskom muzeju i na kraju kao osnivač i upravnik Bosanskohercegovačkog instituta za istraživanje Balkana. Gregor Čremošnik je za Patscha rekao da je “bio daleko od svake politike, ali se zato politika služila s njime”. Njegov protektor je bio poznati austrijski političar Berenrajter, ali uprkos svemu ni on nije uspio isposlovati da Patschov Institut postane državni institut Monarhije.
U ovim Sjećanjima, koja su sada prvi put priređena za objavljivanje, bavi se historijom porodice i svojim životom od mladosti u Voliniji (danas dio Ukrajine) i Pragu, preko studija historije i geografije u Pragu i u Beču, do svoje naučne karijere u Bosni i Hercegovini i iskopavanja u Dalmaciji i Maloj Azije do 1902. godine. Carl Patsch je istraživao Balkan kroz epohe od antike do vremena u kojem je živio. Radeći u Zemaljskom muzeju, obišao je mnoga područja BiH, ali i Dalmacije, Sandžaka i Crne Gore, te obavio više iskopavanja i rekognisciranja terena, o čemu je objavio niz članaka.
Uvod koji je napisao Daniel Barić pruža informacije o historijskom kontekstu i Patschovom životu u Sarajevu (do 1918.) i kasnije u Beču, kao i o trajnim tragovima koje je Patsch ostavio za sobom u Bosni.
O Carlu Patschu je Ćiro Truhelka zapisao:
“Jedan od najistaknutijih suradnika [Zemaljskog] muzeja [u Sarajevu] bio je dr. Karlo Patsch, podrijetlom češki Nijemac, koji je u Sarajevo došao kao nastavnik povijesti u gimnaziji; ali kako nije znao hrvatski, niti je brzo mogao naučiti, koliko je potrebno profesoru, dodijeljen je muzeju, i poslije imenovan kustosom rimske zbirke i to na preporuku bečkih profesora Benndorfa i Bormanna, kojima je bio đak. Još kao gimnazijski profesor obradio je u “Glasniku” nekoliko rimskih epigrafskih spomenika, a tome je nastavio i kao upravitelj zbirke sve do svjetskoga rata. Kao epigrafik bio je valjan stručnjak, solidan u radu, te je svaki redak, svaku riječ, triput kritički razmotrio, prije nego li bi ga napisao. Radi toga radio je sporo, minuciozno i naporno, i izišao na glas kao jedan od najboljih rimskih epigrafika. Neumorno je radio i na tomu, da preteče svoje starije kolege, što mu je za rata i uspjelo, te je premješten u odjel vlade kao referent za umjetnost, a njegovim je nasljednikom u muzeju imenovan iza prevrata prof. Skarić. Patsch je kasnije umirovljen te se preselio u Beč. Tu mu je uspjelo dobiti katedru balkanologije, koju je držao Jireček”.
Dr. Daniel Baric je francuski filolog i historičar. Stručnjak za intelektualnu i naučnu historiju srednjoevropsko-habsburške regije. Predaje na Univerzitetu Sorbona u Parizu od 2018. godine.
Informacija o knjizi nalazi se na stranici izdavačke kuće Frank & Timme.