Izdavačka kuća Srednja Europa je objavila knjigu Moji doživljaji. Dnevnički zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnog vremena, autora Vladimira Vasiljevića. Knjigu su priredili Karlo Rukavina i Damir Agičić. Uvodni tekst napisao Karlo Rukavina.
O životu Vladimira Vasiljevića prije Prvoga svjetskog rata ne znamo. Porijeklom je iz sela Vojnića blizu Karlovca, a rođen je 1881. godine. Završio je Rakovačku gimnaziju u Karlovcu gdje je maturirao 1899. godine. Znamo da je živio u Zagrebu prije izbijanja rata. Bio je vojni časnik i poručnik u austrougarskoj vojsci unutar koje je i dočekao mobilizaciju 26. juna 1914. godine.
Vasiljević je bio oficir u 13. korpusu kad je mobiliziran u Zagrebu te je preko Bjelovara otputovao u Gunju gdje je postavljen na funkciju vojnog upravitelja željezničkog kolodvora, odnosno osobe zadužene za praćenje i koordinaciju vojnika, a isto je kasnije radio i u Staroj Pazovi. Uskoro odlazi na austrougarsko-ruski fron na kojem je zapovijedao 25. pješačkom pukovnijom, gdje se upoznao s rovovskim načinom ratovanja te općenito s ratnim grozotama. U junu 1915. godine pada u rusko zarobljeništvo te do februara 1916. godine putuje Rusijom kao zarobljenik. U februara 1916. godine Vasiljević se pridružuje Prvom srpskom dobrovoljačkom odredu u Odesi, a u avgustu 1916. dobiva zapovjedništvo nad trećom četom II. pješačkog puka tokom bitke u Dobrudži. Tokom rovovskog ratovanja ranjen je u desnu nogu i vraćen u Odesu te mu je to bilo zadnje veliko iskustvo ratovanja. Ostatak rata Vasiljević provodi obavljajući dužnost ađutanta dr. Ante Trumbića prateći ga na putovanjima čiji je cilj bio ostvariti formiranje Države SHS. Nakon Prvog svjetskog rata za mnoge je sudionike postojao problem vraćanja u normalan civilni život, pogotovo jer su preživjeli stalan i besmislen pokolj, nakon što su spavali pokraj leševa te gledali kako njihove prijatelje i drugove raznose bombe, čemu je i sam Vasiljević svjedočio. Unatoč tome nastavio je pisati svoj dnevnik te se kod njega ne primjećuje da je imao posljedice takozvanoga shell shock-a (tadašnja klasifikacija za posttraumatski stresni poremećaj) koji su mnogi vojnici doživjeli tokom i poslije rata. Vasiljević je nastavio djelovati u civilnoj vlasti kao predsjednik Vojnog suda u Zagrebu od 1919. do 1926. godine.
Njegovi dnevnički zapisi su sačuvani u četiri sveska nastali su tokom Prvoga svjetskoga rata te nakon njega (1914-1926). Uz opisane događaje, Vasiljević je prilagao popratne crteže, plakate, dopisnice, fotografije, novinske isječke, pozivnice na večere, koncerte i dr.
Zapisi se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu.
Knjiga se može nabaviti u internet prodavnici Srednja Europa, a dodatne informacije o njegovom životu, prije nego što nabavite knjigu, možete naći i ovdje.