Izdavačko-štamparska kuća Planjax Komerc Tešanj je objavila knjigu Damira S. Hamidovića Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za historiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini. Radi se o korisnoj monografiji u kojoj autor kroz priču o razvoju zdravstva nudi i širu priču o razvoju Odžaka i okoline tokom historije.
Iako priznaje da ne postoje pisani dokazi, pretpostavlja se da je na prostoru Odžaka naselje postojalo još u Rimsko doba, vjerovatno na podučju Jošik (na lijevoj, strmoj strani rijeke Bosne između današnjeg Jakeša i Odžak). Međutim, tek će se u 14. stoljeću pojaviti pod današnjim imenom (najprije kao OSZACH, potom kao CHODSCHAK). U 17. stoljeću pojavljuje se Odžak kao spahiluk Miralem Ibrahim-bega. Prema popisu 1879. Odžak je imao 1.242 stanovnika. Godine 1903. ovdje je izgrađena gradska vijećnica – Beledija, koja je 2003. proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Autor u knjizi pokazuje historijat naselja općine Odžak, ali fokus stavlja na zdravstvo i zdravstvene prilike. Pokazuje koje su bolesti ovdje harala (kuga i kolera), spominje nastanak recepata za spremanje lijekova (ljekaruše). Odžak je 1878. imao neku vrstu zdravstvene stanice, ali ne i stalno prisutnog ljekara. Godine 1901. imamo prvi pisani dokaz o postojanju ambulante u Odžaku, a ljekari zaduženi za Odžak su bili oni iz Dervente i Bosanskog Broda. Prvi stalni doktor u Odžaku je bio dr Velimir Gojnić, koji je ovdje došao 1926. godine. Gojnić je vjerovatno najviše zaslužan za razvoj zdravstva u Odžaku. Njegovim dolaskom izgrađena je i Zdravstvena stanica u ovom mjestu (1930.) Nakon što je 1937. u Doboju otvoren Dom narodnog zdravlja, zdravstvena stanica u Ožaku je postala njegova ispostava sa zadatkom borbe protiv zaraznih bolesti. Godine 1970. Zdravstvena stanica u Odžaku je prerasla u Dom zdravlja, a 1980. u Medicinski centar Odžak. Danas je to Dom zdravlja sa stacionarom Odžak.
Inače, dr. Velimir Gojnić je rođen 1893. u Brčelima, Crmnica kod Bara (Crna Gora). Studirao je medicinu u Parizu, a najveći dio života i radnog vremena proveo u Odžaku, pa je po njegovom imenu nazvan Dom zdravlja. U ovoj knjizi se susrećemo i sa nizom drugih ljekara, koji su radili u ovom mjestu (Hamida Arslanagić, Šefik Mehić, Anto Dugonjić, Ibrahim Porobić, Anto Majić, Stanko Gajić, Radmila Božić, Moazza Kourbage, Ibrahim Al Saleh, Jasminka Halilović Čizmić i drugi). Autor pokazuje ne samo institucionalizaciju (postojanje raznih zdravstvenih odjela, ali i otvaranje Srednje medicinske škole ) nego i uspjeha odžačkog zdravstva (prve hemodijalize i slično)
Knjiga Damira S. Hamidovića Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za histroiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini je vrijedan doprinos historiji zdravstva u Bosni i Hercegovini. Ona ne govori samo o zdravstvu u Odžaku nego, doduše ne detaljno i sistematično, i okolnim mjestima – Derventa, Bosanski Šamac, Orašje, Derventa, Jakeš, Domaljevac, Modriča, Bosanski Brod. U knjizi se susrećemo i sa historijatom doma u Jakešu. Sve je počelo 1930-ih godina kada je ovdje stigao veleposjednik iz Zemuna Karamata i izgradio vilu, koja je poslije Drugog svjetskog rata postala Dom za ratnu siročad. Ubrzo je na tom imanju izgrađen i Dom za stare i iznemogle osobe (1947), a 1974. Dom postaje bolnica za alkoholičera i mentalne bolesnika i mijenja naziv u Specijalna medicinska ustanova koja je bila smještena na tri lokacije (Jakeš, Garevaci Koprivna).
Na kraju – riječ je o knjizi koja se sasvim dobro uklapa u sve izraženiji interes nape histriografije za historiju medicine te će u tom smislu sigurno zauzeti značajno mjesto.