U nedjelju, 27. jula 2025. oko 12 sati austrijska policija je sa sedam vozila i tridesetak policajaca stigla do „Peršmanove domačije“, gdje se od 24. do 29. jula održavao međunarodni "Antifa kamp Koruška". Policija je ušla i u unutrašnjost domačije. Tokom pregleda došlo je do naguravanja, jedan maloljetnik je lakše ozlijeđen te je intervenirala hitna pomoć.

Sve se ovo događa samo mjesec dana nakon donošenja revizionističke EU rezolucije koja osuđuje antifašističku borbu jugoslavenskih partizana koja je donešena na inicijativu Janšista, uz podršku EPP i neonacista.

Muzej Peršman je smješten je u zabačenom planinskom predjelu kraj sela Koprein Petzen u Austrijskoj Koruškoj. Nekadašnja planinska farma ("Peršmanova domačija") danas je memorijalni muzej antifašističkog otpora koruških Slovenaca. 25. aprila 1945., samo nekoliko dana prije kraja rata, nacistička jedinica SS‑a i policije napala je domaćinstvo Peršman. Tom prilikom su ubili jedanaest civila, članova obitelji Sadovnik i Kogoj, među kojima je bilo sedmero djece. Pobijeni su jer su im obitelji podržavale i skrivale partizane.

Muzej Peršman otvoren je 1982. godine, a od 1995. s njim upravlja Društvo Peršman. Muzej sadržava stalni postav o nacističkim zločinima nad slovenskim stanovništvom, pokretu otpora (jugoslavenskim i austrijskim partizanima), povijesti njemačke asimilacijske politike prema Slovencima u Austriji i poratnim borbama za prava manjina.

Nakon policijske racije u antifašističkom kampu, uslijedio je incident na fudbalskoj utakmici između klubova SAK iz Klagenfurta i ATUS-a iz Borovlja, u kojem je sudija viknuo treneru, koruškom Slovencu, da govori njemački. Ubrzo nakon toga, na slovenačkom generalnom konzulatu u Trstu pojavio se i natpis Consolato dei Slavi di merda (Konzulat usranih Slavena ili Slovenaca). Iako je ovo vjerovatno samo slučajnost, nesretan slijed događaja, a Slovenci u inostranstvu su već navikli na slične ksenofobne ispade, u svijetu u kojem je nacionalizam ponovo u porastu, a iredentističkih, osvajačkih apetita ne nedostaje, oni djeluju posebno opasno i zlokobno. O tome, kao i o čudnom obratu u kojem se čini da je fašizam postao prihvatljiviji od antifašizma, razgovarali smo s historičarem dr. Božom Repetom

 

Kako shvatiti nedavnu raciju austrijske policije na imanju Peršman, kao neugodan incident, izolirani događaj, ekstrem, ili bismo ipak trebali biti više zabrinuti?

To je događaj šireg pomaka u evropskoj politici sjećanja, ne samo u Austriji, koji se obično događa u kriznim situacijama, vrlo sličnim onome što se dogodilo 1930-ih. Danas, naravno, imamo drugačije krize, imamo raspad socijalne države, klimatske promjene, raseljavanje i tako dalje, ali princip je u osnovi ostao isti. Evropa se također ponovo ubrzanim tempom militarizuje, što čini pod vrlo sličnim sloganima kao i u prošlosti. Zašto ovo kažem? Zato što je to širi kontekst, koji se u užem smislu odražava i na odnos prema manjinama. Čak i ako se nedavni događaji u austrijskoj Koruškoj pokušavaju predstaviti kao izuzetni, koji se dešavaju tu i tamo, to nisu stvari na koje bismo trebali samo slijegati ramenima – ne, to je opasan obrazac. Što je pokazano i u slučaju fudbalske utakmice između klubova SAK iz Klagenfurta i ATUS iz Borovlja, gdje je sudija oštro rekao treneru, koruškom Slovencu, da govori njemački. Sam sport, čak i historijski gledano, može biti okidač za velika trenja. Ne zaboravite da je rat u Jugoslaviji simbolično počeo utakmicom između Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu.

Cjelovit intervju dostupan na portalu Mladina