U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba, Dženan Dautović je govorio o svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku". U ovoj knjizi fokus je na odnosu Bosne i papinstva, tj. papinske kancelarije – Rimske kurije. Taj odnos se, tvrdi Dautović, „ne može razumjeti ukoliko u tu jednačinu ne ubacimo i treći faktor, odnosno Ugarsku kraljevinu. Kao najmoćniji vojno-politički faktor Istočno-Centralne Europe Ugarska Kraljevina i njeni vladari su stalno kroz stoljeća pokušavali da ovladaju bosanskim teritorijem i to su činili na najrazličitije načine – od direktnih vojnih ofanziva do zakulisnih diplomatskih radnji, što je na brojne načine oblikovalo samu Bosnu u to vrijeme. Jako je važno znati da su ugarski kraljevi imali na Kuriji status ''najkršćanskijih'' vladara Europe, pa su time sasvim očekivano imali daleko bolji status na Kuriji. Ne treba ovaj nepovjerljiv odnos prema Bosni posmatrati kao nešto posebno neobično. Jednako se Kurija ponašala prema Česima kada su bili u problemima sa Ugarskom, Ircima kada ih je napala Engleska itd.“
Dautović posebno potencira antiheretički diskurs koji se razvijao prema Bosni. „Antiheretički odnos Rima prema Bosni ima tačnu godinu svog početka – 1199. kada je dukljanski knez Vukan na Kuriju poslao svoju optužbu protiv bosanskog bana Kulina, njegove porodice i bosanskog plemstva. Ta optužba je bila dio šireg plana kojim je trebalo da se na Kuriji Bosna prikaže kao problematična zona u kojoj heretici nalaze utočište, a ujedno da se obezbijedi jurisdikcija ugarskom vladaru da on riješi problem na terenu.
Takve su optužbe bile jako opasne u to vrijeme jer su se tada u Europi vodili veliki sukobi sa grupama optuženim za herezu u južnoj Francuskoj, sjevernoj Italiji, u Njemačkoj. Od tog momenta, pa cijelim 13. i 14. stoljećem, sve do drugog-trećeg desetljeća 15. stoljeća, u bosansko-papinske odnose opterećuje antiheretički narativ.
Tek kada opasnost od širenja Osmanskog carstva postala realna opasnost i za Bosnu i za papinstvo, antiheretički diskurs se povukao u sjenu i prepustio primat antiosmanskom narativu. Problem eventualne prisutnosti hereze u Bosni Kurija je mogla lagano da riješi još početkom 13. stoljeća, da je banu Mateju Ninoslavu dala kraljevsku krunu, kako su uradili sa Nemanjićima u Srbiji tog vremena.
Tada bi na terenu imali vladara koji bi svojim položajem i uticajem bio glavni protagonist papinske politike na terenu, međutim, takav je potez bio u koliziji sa interesima ugarske krune.“
Cjelovit intervju odstupan na portalu Radiosarajevo.ba.