Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Husnija Kamberović je govorio za Dnevni avaz.


- Kako, iz historijske perspektive, ocjenjujete značaj referenduma o nezavisnosti održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine?

 Neki danas pokušavaju na to gledati izvan historijskog konteksta početka 1990-ih. Nije rijedak slučaj da dio ljudi u BiH sada misli da se tada požurilo na referendum i da je odluku o tome trebalo još odgađati i tragati za nekim drugim rješenjima. Međutim, doista mislim da BiH nije imala drugog rješenja i mogla je birati između nastavka svog puta u državnoj zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom i puta samostalne države. Okolnosti su, dakle, bile takve da je BiH, na sugestiju međunarodne zajednice, morala provjeriti volju građana i ona je to uradila. Nesreća je što je ubrzo došlo do rata pa BiH nije imala vremena izgraditi snažne državne institucije koje bi mogle odgovoriti volji građana.  I danas mislim da je to bio opravdan potez, ali se pokazalo neshvatljivim zašto se nisu predviđali potezi protivnika nezavisnosti BiH i bolje pripremila zemlja za nezavisnost. Tu je vjerovatno bilo puno amaterizma i računanja samo na emocije. A to nije dovoljno za izgradnju države.

 

- Često se u javnosti mogu čuti različite interpretacije Dana nezavisnosti BiH. Kako objašnjavate te razlike sa stanovišta historije, koliko su one utemeljene u historijskim činjenicama?

Nesporno je da se velika većina građana izjasnila za nezavisnost. Nesporno je, također, da je značajan dio Srba, posebno tamo gdje je SDS imao dominantan uticaj, bio protiv, odnosno nije glasao. Ali, većinska volja bosanskohercegovačkih građana je bila za nezavisnost. Među tom većinom je bio i značajan broj Srba, iako se referendum nije provodio po nacionalnom kriteriju, ali se analizama može utvrditi kakvo je raspoloženje bilo. Mi možemo još uvijek čuti da neki istrajavaju na tome da je odluka o referendumu bila nezakonita, da su Srbi nadglasani i slično. To dolazi iz istog ideološkog šinjela u kojem su bili i oni koji su 1992. osporavali referendum. Mislim da su mnogi Srbi, oni koji nisu bili pod uticajem SDS, glasali za nezavisnost. Tada je jednostavno bilo dovoljno razvijena bosanskohercegovačka svijest, koja se gradila tokom socijalizma, a koja je ujedinjavala ljude oko ideje Bosne i Hercegovine. Iskreno, nisam siguran kako bi sada prošao jedan takav referendum ako bi se raspisao na razini Bosne i Hercegovine.


- Smatrate li da se u obrazovnom sistemu u BiH dovoljno i objektivno obrađuje period sticanja nezavisnosti?

Zavisi o kojem dijelu BiH govorimo, jer je naš obrazovni sistem totalno razbijen. Poznajem stanje na Univerzitetu, i mislim da Univerzitet u Sarajevu ima dovoljno objektivnih, ali i kritičkih pristupa. Imam osjećaj da osnovno i srednje školstvo, pa čak i u Kantonu Sarajevu, tome pristupa isuviše svečarski, ponegdje i na kičasti način. Ima možda malo više ideoloških natruha, a manje ambicije da se razvija kritičku svijest. U RS znamo da se ovaj datum posve odbacuje, a i da je gotovo nevidljiv u dijelovima BiH u kojima HDZ ima dominaciju. Jasno je da se tu stvari trebaju mijenjati, ali koliko mogu upratiti – stvari iz godine u godinu idu u suprotnom ravcu. Svrha obilježavanja praznika je da integrira zajednicu, a mi svjedočimo kako u Bosni i Hercegovini praznici sve više dezintegriraju ljude.

 

- Kakva je bila međunarodna pozicija Bosne i Hercegovine u trenutku proglašenja nezavisnosti i kako vidite razvoj državnosti Bosne i Hercegovine od 1992. godine do danas – koje su ključne prekretnice?

Mađunarodne okolnosti su išle na ruku međunarodnom priznanju BiH, i da nije bilo rata – ona je na patriotskoj bosanskohercegovačkoj svijesti, koja je bila ukorijenjena u većini bosanskoheregovačkog stanovništva, kao i na podršci i razumijevanju međunarodne zajednice, mogla imati puno bolju perspektivu nego što se danas čini. Dejtonski sporazum je malo zaljuljao bosanskohercegovačku državnost, ali je ipak ostavio dovoljno prostora za afirmaciju BiH kao slobodne države. Međutim, u proteklih 30 godina puno toga se u svijetu promijenilo, a posebno posljednjih desetak godina, što je, uz neuspjeh ustavnih reformi koje bi vodile kao funkcionalnoj državi, Bosnu i Hercegovinu kao državu dovelo u prilično tešku poziciju. Unutarnje podjele, građenje negativnih stereotipa o BiH, širenje nacionalizma i posebno islamofobije u svijetu, uz lutanja domaće političke i intelektualne elite, stvorili su izuzetno kompliciranu situaciju za BiH kao državu. Okolnosti u kojima živimo nisu povoljne, mada to vladajuće elite ne žele priznati.

- Koju poruku biste uputili građanima, posebno mladima, povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine?


Bez obzira na sve teškoće s kojima se suočavamo, ne gubimo nadu. Čuvajmo se teških riječi prema onima s kojima se ne slažemo. Sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

Objavljeno u listu Avaz, Sarajevo 1. i 2. 3. 2026, str. 3, i na portalu Avaz.