U prepunoj sali Gradske vijećnice -Beledije u Odžaku je 16. aprila 2026. promovirana knjiga dr. Damira S. Hamidovića Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za historiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini. O knjizi su govorili Husnija Kamberović, Zijad Bešlagić, Senaid Trnačević i Ilijas Ilić. Moderator: Dijana Vrannjić
Donosimo izlaganje koje je izekao Husnija Kamberović, jedan od promotora.
Kada sam dobio na uvid rukopis ove knjige s molbom da napišem svoje mišljenje o njoj, odmah sam shvatio da je riječ o vrijednom rukopisu. Moju pozitivnu recenziju sam brzo napisao. Želim sada pokušati smjestiti ovu knjigu u širi historiografski kontekst, ne ulazeći u konkretne činjenice sadržane u knjizi, budući da su te činjenice o knjizi objavljena u recenziji.
Dakle, knjiga dr. Damira S. Hamidovića Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za historiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini se pojavljuje u vrijeme kada se u našoj historiografiji sve češće počinju pojavljivati radovi o historiji zdravstva. Ti radovi imaju različiti karakter. Ponekad su razultat dužih naučnih istraživanja, ponekad rezultat naučnih savjetovanja o historiji zdravstva, a ponekad rezultat entuzijazma pojedinaca koji istražuju historiju zdravstva u svojim lokalnim zajednicama, ali time doprinose širem razumijevanju historije zdravstva u Bosni i Hercegovini. U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine akademik Husref Tahirović u okviru Centra za koordinaciju medicinskih istraživanja, koji izdaje vrlo vrijedan naučni časopis Acta Medica Academica, pokreće niz istraživanja i objavljuje različite knjige iz historije zdravstva i historije medicine. Ranije je, osim niza članaka iz historije medicine, objavio knjigu o Isaku Samokovliji kao ljekaru, a sada priprema i knjiga o Milivoju Sarvanu utemeljitelju moderne pedijatrije u Bosni i Hercegovini.
Danas prepoznajemo nekoliko pristupa u istraživanju historije zdravstva u BiH. Jedno su simpozijumi, koji rezultiraju zbornicima radova. Drugi pravac su naučna historiografska istraživanja na univerzitetima i institutima. Treće je bavljenje biografijama pojedinih istaknutih ljekara, i četvrto su istraživanja historijata zdravstva u pojedinim lokalnim zajednicama. Reći ću ponešto o svakom od ovim pravaca istraživanja i prezentacije istraživanja.
U Bosni i Hercegovini su posljednjih godina organizirani razni simpozijumi o historiji medicine i zdravstvene kulture. Skrećemo pažnju na onaj održaj krajem 2010. koji je tematizirao pitanja prikupljanja izvora o zdravstvenoj i socijalnoj kulturi na području Sarajeva,[1] te onaj iz 2013. koji je razmatrao pitanja izvora i podataka o zdravstvenoj i socijalnoj kulturi na području srednje Bosne. Ovi simpozijumu su rezultirali i vrijednim radovima, od kojih neki imaju važnu historijsku vrijednost.[2]
No, pojavljuju se i druge knjige i radovi. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je Minela Radušić prije nekoliko godina odbranila doktorsku disertaciju pod naslovom Odnosi vlasti prema zdravstvenom pitanju u Bosni i Hercegovini (1878 – 1941): komparativni pristup istraživanju. Kasnije je objavila i nekoliko izuzetno vrijednih članaka o tome u naučnim časopisima.[3] U susjednim i evropskim historiografihjama ta istraživanja daleko napreduju. Upozorio bih sam na jednu knjigu njemačke historičarke Heike Karge. Knjiga je prevedena na hrvatski jezik,[4] i u njoj se opisuje dugo razdoblje od 1870-ih do 1950-ih godina te se objašnjava kako su se dijagnosticirale, tumačile i doživljavale mentalne bolesti u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji odnosno Kneževini/Kraljevini Srbiji te prvoj i drugoj Jugoslaviji tokom rata i mira. Autorica ukazuje i na specifične kulturne, institucionalne i društvene kontekste duševnih bolesti koristeći psihijatrijske medicinske kartone vojnika koji su se borili u ratovima u prvoj polovini 20. stoljeća i potom liječili u ustanovama za duševne bolesnike u Zagrebu i Beogradu. Knjiga je važna jer nudi model za slična istraživanja i u Bosni i Hercegovini.
Uz to, objavljuju se i radovi o pojedinim zdravstvenim ustanovama, pojedinim ljekarima ili razvoju zdravstva u pojedinim sredinama. Skrećem pažnju na šire preglede historije zdravstva u Bosni i Hercegovini, popuz knjige Vlade i Davora Tomića Iz povijesti medicine: Tri stoljeća nositelja zdravstva i zdravstvene kulture u Bosni i Hercegovini (1640-1940),[5] kao i na neke radove koji se bave biografijama pojedinih ljekara. Ranije je o tome pisano, ali ukazujemo ipak na dvije važne knjige koje tematiziraju biografije ljekara sa prostora Bosanske krajine. Riječ je o knjizi o banjalučkim ljekarima u Kraljevini Jugoslaviji,[6] te posebno impresivnu knjigu o Ljekarskoj komori i ljekarima Vrbaske banovine u razdoblju između dva svjetska rata.[7] Bojan Stojnić je doktorirao sa tezom pod naslovom Istorija zdravstva u Bosanskoj Krajini (1918-1941), u knjizi Ljekarska komora i ljekari Vrbaskle banovine (1929-1941) ukazuje na historijat Higijenskog zavoda i Ljekarske komore u Banjoj Luci, te donosi biografije ljekara koji su radili na prostoru Vrbaske banovine. Biografije su složene azbučnim redoslijedom, od dr Dragoljuba Avramovića do dr Vladimira Šujice. Tu su i neka dosad manje poznata imena, ali i poznati ljekari poput Hamdije Brave, Nede Zeca i slično. Autor se potrudio predstaviti kratke i vrlo objektivne biografije svih ljekara koji su barem neko vrijeme radili na prostoru Vrbaske banovine, tako da se susrećemo sa imenima poput Mladena Stojanovića, ali i Ismeta Popovca, Branka Čubrilovića, Stanka Sielskog i drugih. Knjiga predstavlja vrlo objektivan prikaz i čini vrijedan doprinos našoj historiografiji, posebno historiji medicine, što je dosad bilo na margini interesa naše nauke.
U ovaj krug biografija pojedinih ljekara možemo spomenuti i knjigu Kemala Ljevakovića o dr. Ekremu Ajanoviću,[8] te knjigu akademika Husrefa Tahirovića o Isaku Samokovliji kao ljekaru.[9] Na tragu ove knjige o Samokovliji, akademik Tahirović i profesorica Jelena Jovanović Simić sada objavljuju i knjigu o Milivoju Sarvanu, koja nije samo biografija jednog značajnog ljekara pedijatra nego knjiga o razvoju pedijatrije u Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini.
Posebno mjesto imaju savremena istraživanja koja se bave historijatom zdravstva u lokalnim zajednicama. Skrenuo bih pažnju na radove o povijesti zdravstva na prostoru Konjica, o čemu je vrijednu knjigu napisoa dr Sulejman Mulić,[10] Dervente,[11] Gradačca, o čemu je posebno lijepo i temeljito pisao dr Esad Zukić,[12] Doboja[13] i Banje Luke.[14] Riječ je, uglavnom, o radovima koji temeljito prate lokalne prilike, daju vrijedne i provjerljive informacije te zasigurno ostavljaju duboke tragove ne samo u lokalnim zajednicama, nego i nude sigurnu osnovu za dalja i sveobuhvatnija istraživanja na širem prostoru.
U ovaj krug knjiga o razvoju zdravstva spada i ova knjiga Damira S. Hamidovića o zdravstvu u Odžaku i okolini.[15] Zapravo, ova knjiga koliko god se fokusira na pitanje zdravstva u lokalnoj zajednici, toliko se bavi se biografijama znamenitih ljekara. Priča o Velimiru Gojniću u ovoj knjizi je važna, čak prevažna. Nedavno smo mogli čitati, ne ovako opširno, vrijedan prilog o dobojskom ljekaru Ivanu Petričeviću. Ali, ova knjiga Damira S. Hamidovića o Odžaku je važna ne samo za lokalnu zajednicu, nego, s obzirom da se uklapa u ovaj širi interes o historiji zdravstva u BiH, ona ima znatno širi značaj.
O čemu, dakle, govori ova knjiga?
Radi se o korisnoj monografiji u kojoj autor kroz priču o razvoju zdravstva nudi i širu priču o razvoju Odžaka i okoline tokom historije.
Iako priznaje da ne postoje pisani dokazi, pretpostavlja se da je na prostoru Odžaka naselje postojalo još u Rimsko doba, vjerovatno na podučju Jošik (na lijevoj, strmoj strani rijeke Bosne između današnjeg Jakeša i Odžak). Međutim, tek će se u 14. stoljeću pojaviti pod današnjim imenom (najprije kao OSZACH, potom kao CHODSCHAK). U 17. stoljeću pojavljuje se Odžak kao spahiluk Miralem Ibrahim-bega. Prema popisu 1879. Odžak je imao 1.242 stanovnika. Godine 1903. ovdje je izgrađena gradska vijećnica – Beledija, koja je 2003. proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Autor u knjizi pokazuje historijat naselja općine Odžak, ali fokus stavlja na zdravstvo i zdravstvene prilike. Pokazuje koje su bolesti ovdje harala (kuga i kolera), spominje nastanak recepata za spremanje lijekova (ljekaruše). Odžak je 1878. imao neku vrstu zdravstvene stanice, ali ne i stalno prisutnog ljekara. Godine 1901. imamo prvi pisani dokaz o postojanju ambulante u Odžaku, a ljekari zaduženi za Odžak su bili oni iz Dervente i Bosanskog Broda. Prvi stalni doktor u Odžaku je bio dr Velimir Gojnić, koji je ovdje došao 1926. godine. Gojnić je vjerovatno najviše zaslužan za razvoj zdravstva u Odžaku. Njegovim dolaskom izgrađena je i Zdravstvena stanica u ovom mjestu (1930.) Nakon što je 1937. u Doboju otvoren Dom narodnog zdravlja, zdravstvena stanica u Ožaku je postala njegova ispostava sa zadatkom borbe protiv zaraznih bolesti. Godine 1970. Zdravstvena stanica u Odžaku je prerasla u Dom zdravlja, a 1980. u Medicinski centar Odžak. Danas je to Dom zdravlja sa stacionarom Odžak.
Inače, dr. Velimir Gojnić je rođen 1893. u Brčelima, Crmnica kod Bara (Crna Gora). Studirao je medicinu u Parizu, a najveći dio života i radnog vremena proveo u Odžaku, pa je po njegovom imenu nazvan Dom zdravlja. U ovoj knjizi se susrećemo i sa nizom drugih ljekara, koji su radili u ovom mjestu (Hamida Arslanagić, Šefik Mehić, Anto Dugonjić, Ibrahim Porobić, Anto Majić, Stanko Gajić, Radmila Božić, Moazza Kourbage, Ibrahim Al Saleh, Jasminka Halilović Čizmić i drugi). Autore pokazuje ne samo institucionalizaciju (postojanje raznih zdravstvenih odjela, ali i otvaranje Srednje medicinske škole ) nego i uspjeha odžačkog zdravstva (prve hemodijalize i slično)
Knjiga Damira S. Hamidovića Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za historiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini je vrijedan doprinos historiji zdravstva u Bosni i Hercegovini. Ona ne govori samo o zdravstvu u Odžaku nego i okolnim mjestima, doduše ne toliko detaljno – Derventa, Bosanski Šamac, Orašje, Jakeš, Domaljevac, Modriča, Bosanski Brod. U knjizi se susrećemo i sa historijatom doma u Jakešu. Sve je počelo 1930-ih godina kada je ovdje stigao veleposjednik iz Zemuna Karamata i izgradio vilu, koja je poslije Drugog svjetskog rata postala Dom za ratnu siročad. Ubrzo je na tom imanju izgrađen i Dom za stare i iznemogle osobe (1947), a 1974. Dom postaje bolnica za alkoholičera i mentalne bolesnika i mijenja naziv u Specijalna medicinska ustanova koja je bila smještena na tri lokacije (Jakeš, Garevaci Koprivna).
Na kraju – riječ je o knjizi koja se sasvim dobro uklapa u sve izraženiji interes nape histriografije za historiju medicine te će u tom smislu sigurno zauzeti značajno mjesto.
Zbog toga – čestitam dr Hamidoviću na knjizi. Vjerujem da ima snage i volje da nastavi sa detaljnijim istraživanjima o zdravstvu i u susjednim sredinama. Ima zaslužnih ljekara koji zavređuju da se njihov doprinos prepozna i kroz njihove biografije. A ko će drugi to učiniti ako neće dr Damir S. Hamidović?
(Riječ na promociji knjige, Odžak, 16.4.2026.)
[1] Zbornik radova sa I simpozija Izvori za prikupljanje i istraživanje podataka o zdravstvenoj i socijalnoj kulturi sa posebnim osvrtom na kanton Sarajevo i šire, 21. decembar 2010. Sarajevo: Zavod za javno zdravstvo, 2011.
[2] Zbornik radova sa II simpozija Izvori za prikupljanje i istraživanje podataka o zdravstvenoj i socijalnoj kulturi sa posebnim osvrtom na Srednjobosanski kanton i šire, 5. septembar/rujan 2013. godine, Franjevački samostan sv. Katarine Kreševo. Sarajevo: Društvo za zaštitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti „Kreševo“ Kreševo i UG „Trezvenost“ Sarajevo, 2016.
[3] Minela Radušić „Problemi i poteškoće u izučavanju odnosa vlasti prema zdravstvenom pitanju u Bosni i Hercegovini ( 1878 - 1941), prema građi Arhiva Bosne i Hercegovine“. Historia Moderna 2., Sarajevo 2021; Minela Radušić, „Bolest i rat: Liječenje bosanskohercegovačkih vojnika u toku Prvog svjetskog rata“. Historijski pogledi, br. 13. Tuzla 2025.; Minela Radušić, „Simfonije neuroze kroz prizmu europske modernosti i institucionalne moći nad ljudskim tijelom: tretman mentalnih bolesnika iz Bosne i Hercegovine (1878. – 1914.)“. Povijesni prilozi, svezak 44, br. 69, Zagreb 2025.
[4] Heike Karge, Šarm shizofrenije. Psihijatrija, rat i društvo na hrvatsko-srpskom prostoru. Zagreb: Srednja Europa, 2025.
[5] Tomić, Vlado i Tomić, Davor, Iz povijesti medicine: Tri stoljeća nositelja zdravstva i zdravstvene kulture u Bosni i Hercegovini (1640-1940), Mostar:autori, 2006; Mandić, Kaja i Tomić, Davor, „Medicina bosanskohercegovačkih franjevaca od 13. do početka 20. stoljeća“, Mostar: Zdravstveni glasnik Medicinskog fakulteta, 2020; Medicina bez granica: zdravlje i liječenje u osmanskoj Bosni. Zbornik radova. Sarajevo: Bošnjački institut, 2023.
[6] Stojnić, Bojan i Stošić, M. Verica, Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji. Banjaluka: Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske i Arhiv Republike Srpske, 2017.
[7] Stojnić, Bojan, Ljekarska komora i ljekari Vrbaskle banovine (1929-1941). Banjaluka: Arhiv Republike Srpske i Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske, 2025.
[8] Ljevaković, Kemal, Ekrem Ajanović. Od realke do znanstvenika. Sarajevo: Udruženje za kulturu NOVA SVJETLOST, 2021.
[9] Tahirović, Husref, Dr. Isak Samokovlija. Život u bijelom mantilu. Sarajevo: bAkademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2022.
[10] Mulić, Sulejman, Zdravstvo Konjica od najstarijih vremena do danas, Konjic: Opšta bolnica, 2010.
[11] Ćosić, Petar A, „Povijest derventskog zdravstva do II. svjetskog rata“, Bosna Franciscana, God. 23, br. 42, 2015, str. 243-253.
[12] Zukić, Esad, Prilozi historiji zdravstva u Gradačcu od 1888. do 1992. godine. Tuzla:Off-set, 2014.; Zukić, Esad, Peštalić, Elvir i Imširović, Fadil, Srednji medicinari u 70 godina gradačačkog zdravstva. Gradačac: autori, 2015.
[13] Marin Kvaternik, Osam decenija javnog zdravstva u Doboju. Banja Luka: Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, 2018.
[14] Bojan Stojnić, Higijenski zavod u Banjaluci 1929-1945. Banjaluka: Institut za javno zdravstvo Republike Srpske i Arhiv Republike Srpske, 2017.
[15] Hamidović, S. Damir, Historijat zdravstva Odžaka i okoline. Prilozi za historiju medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini. Tešanj: Planjax Komerc, 2026.