Roj Medvedev, istoričar aktivan učesnik disidentskog pokreta u SSSR-u 1960-ih preminuo je 13. februara [2023.] u 101. godini života. On je autor preko 30 istorijskih i novinarskih knjiga i biografija savremenika, a među najznačajnijim je „Let History Judge: The Origins and Consequences of Stalinism“.

Roj Aleksandrovič Medvedev rođen je 14. novembra 1925. godine u Tiflisu (sada Tbilisi). Ime je dobio po Manabendri Roju (1887–1954), jednom od osnivača Komunističke partije Indije i istaknutoj ličnosti Kominterne. Godine 1938, Rojev i Žoresov otac je optužen za kontrarevolucionarnu delatnost i represiran. Umro je 1941. u logoru za prinudni rad.

Godine 1943, Roj Medvedev je završio srednju školu kao vanredni student i pozvan je u vojsku. Služio je u Zakavkaskom vojnom okrugu (1943–1946). Poslije rata, diplomirao je1951. na Filozofskom fakultet Lenjingradskog državnog univerziteta. Od 1951. do 1954. godine radio je kao učitelj u Sverdlovskoj oblasti, a zatim kao direktor škole u Lenjingradskoj oblasti. Godine 1958. stekao je doktorat nauka.

Kada je 1956. u Moskvi održan 20. kongres KPSS-a, poznat po osudi kulta ličnosti i ideološkog nasljeđa Josifa Staljina, otac Roja Medvedeva je rehabilitovan, nakon čega se Roj Medvedev pridružio KPSS-u.

Iste godine, Rojev brat Žores Medvedev je, međutim prisilno smešten u psihijatrijsku bolnicu u Kalugi. Pretrpio je teži progon od strane sovjetskih vlasti nego njegov brat. Ovi događaji su opisani u zajedničkoj knjizi braće „Ko je lud?“, objavljenoj u Londonu 1971. godine. Žores Medvedev se potom preselio u Veliku Britaniju i lišen je sovjetskog državljanstva.

Kada je 1974. u Sjedinjenim Državama objavljena knjiga „Let History Judge: The Origins and Consequences of Stalinism“, stan Roja Medvedeva je pretresan, a uručen mu je poziv da se pojavi pred tužilaštvom. Umjesto da se javi tužilaštvu, Medvedev je odlučio da „nestane iz Moskve“ prije nego što su mu knjige objavljene i pobjegao je na Baltik, gde je živio nekoliko godina.

„Kada sam se vratio kući, niko me nije ni pozvao na saslušanje. Knjige su objavljene, štampa je bila dobra, zaboravili su na mene i ostavili me na miru do Brežnjevljeve smrti. Iako je bio još jedan pretres 1975. godine, nije imao posljedica“, prisjetio se Roj Medvedev u jednoj kasnijoj prilici.

Od početka 1960-ih bio je aktivan učesnik disidentskog pokreta. Zajedno sa bratom, bio je urednik časopisa „Politički dnevnik“, koji se bavio društveno-političkim pitanjima. Godine 1969. isključen je iz Komunističke partije Sovjetskog Saveza „zbog stavova nespojivih sa članstvom u partiji“. Godine 1970, zajedno sa fizičarima Andrejem Saharovom i Valentinom Turčinom, objavio je otvoreno pismo sovjetskim liderima o potrebi demokratizacije sovjetskog sistema.

Tokom Perestrojke bio je narodni poslanik i član Vrhovnog sovjeta SSSR-a. Godine 1989, Medvedev je vraćen u Komunističku partiju na svoj zahtev. Kad je u vreme Peresrtojke Mihaila Gorbačova cenzura u SSSR-u smanjena, zabrana njegovih knjiga je ukinuta i njegove knjige su štampane i u SSSR-u. Godine 1991, Roj Medvedev je oštro je kritikovao Državni komitet za vanredne situacije koji je pokušao da izvede puč, ali i protiv predsjednika Rusije Borisa Jeljcina.

Govorio je protiv zabrane Komunističke partije SSSR, odbacio je Jeljcinovo raspuštanje Kongresa narodnih poslanika SSSR-a 1992. godine. Nakon raspada SSSR-a, 1991. godine, obavljao je funkciju kopredsednika Socijalističke partije radnika Ruske Federacije (ukinute 2000. godine).

Opširnije na portalu Vreme.

Knjigu Roy and Zhores Medvedev: loyal dissent in the Soviet Union Barbare Martin možete čitati ovdje.