Nakon Drugog svjetskog rata, već u proljeće 1945., Glavni odbor Muslimana BiH dao je inicijativu za osnivanje jednog kulturno-prosvjetnog društva u okviru kojeg bi se objedinile sve intelektualne snage, kako bivšeg “Gajreta” tako i “Narodne uzdanice”. Slijedom ove inicijative u Sarajevu je 13. septembra 1945. održana osnivačka skupština novog, jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana “Preporod”. Dan kasnije, 14. septembra 1945., “Gajret” i “Narodna uzdanica” zasebno su održali svoje posljednje skupštine na kojima je donijeta odluka o pristupanju novoformiranom društvu “Preporod”. Odmah nakon osnivanja, “Preporod” je napravio poseban “Proglas za narod koji je poslat gotovo i u najzabitije muslimanske krajeve zajedno sa oznakom ljudi u pojedinim mjestima kao inicijativnim odborom. Tako se pristupilo organizovanju mjesnih i okružnih odbora”. Osnivanjem “Preporoda” realiziran je zaključak Velike zemaljske konferencije Muslimana BiH o organiziranju masovnog prosvjećivanja i rada na polju kulture i obrazovanja najširih bošnjačkih slojeva. Istodobno je prekinuta praksa podvajanja i nacionalno-političke polarizacije koju su provodili vrhovi “Gajreta” i “Narodne uzdanice” u razdoblju do Drugog svjetskog rata. Na Prvoj redovnoj skupštini “Preporoda” 8. septembra 1946. prihvaćena je odluka “Merhameta” da se fuzionira sa “Preporodom”, kao i prijedlog Beogradskog Gajreta “Osman Đikić” od 26. maja 1946. o fuzioniranju sa “Preporodom” u jedno društvo.

Za prvog predsjednika “Preporoda” izabran je dr. Zaim Šarac, advokat iz Sarajeva. Pošto je ubrzo izabran za saveznog ministra trgovine i snabdijevanja, morao je odseliti u Beogradu, te je 12. marta 1946. podnio ostavku, a na njegovo mjesto je izabran Derviš Tafro, dotadašnji drugi potpredjesnik.

Osnivanje “Preporoda” 1945., kao i “Napretka” i “Prosvjete”, bilo je zanimljivo s obzirom na odnos komunističke ideje i građanskoga društva. Naime, poslije Drugoga svjetskog rata sve je u Bosni i Hercegovini bilo podređeno izgradnji društva na idejnim osnovama zacrtanim u programskim dokumentima vladajuće Komunističke partije. U tim se programskim dokumentima teži izgradnji društva u kojem nema mjesta za građanske ideje, koje se potiskuju u “ilegalu” i preživljavaju djelujući kroz razna legalna društva koja formalno nisu imala građanski karakter. U takvom ambijentu stvorena su ili obnovljena nacionalna kulturna društva koja su po svojoj suštini bila nosioci građanskih ideja. Međutim, ona nisu imala zadaću razvoja građanskoga duha, jer bi time bila u sukobu sa vladajućom ideologijom. Ova su društva 1945. ne samo imala podršku vlasti, nego su i osnovana od strane vlasti, budući da je kroz njih trebalo ostvarivati zadatke uspostave socijalističkog sistema i u onim dijelovima društva koja novom poretku nisu bila naklonjena. Tako su obnova i djelovanje ovih društava, pa tako i “Preporoda”, 1945. bila u izvjesnom neskladu sa osnovnim idejama njihovoga nastanka početkom 20. stoljeća. Mada se činilo da je osnivanje “Preporoda” bilo na tragu zaključka Velike zemaljske konferencije Muslimana BiH o organiziranju masovnog prosvjećivanja i rada na polju kulture i obrazovanja najširih bošnjačkih slojeva, ipak je djelovanje ovoga društva bilo više u funkciji pridobijanja Bošnjaka za novi sistem vlasti. Sa istim ciljem je djelovao Glavni odbor Muslimana koji je “suštinski bio samo maska putem koje su se provodile komunističke nakane unutar bošnjačkog naroda”. Razlika je u tome što je Glavni odbor djelovao više na političkoj liniji, a “Preporodu” je namijenjen obrazovni i kulturni rad na “stvaranju čvrstog saveza komunista i nekomunista muslimana”. Međutim, “Preporodov” rad u kulturi u ovo je vrijeme bio podređen političkim ciljevima. “Preporod ima nas da preporodi i vaspitava. Preporod ima da nastavi ondje gdje je puška zamrla”. Međutim, rad Društva u prvo vrijeme poslije rata odvijao se uz puno teškoća. Već na Prvoj redovnoj skupštini “Preporoda” održanoj 8. septembra 1946. ističe se kako u nekim krajevima “postignuti rezultati rada (…) nisu zadovoljavajući”, jer su u odbore “Preporoda” često birani “suviše preopterećeni ljudi koji su Preporodov rad smatrali sporednim”.


U Izvještaju o radu za 1945. i 1946. godinu ističe se kako se u to vrijeme “Preporod” organizaciono ustrojio. “Primljeno je na znanje oformljenje mjesnog odbora u Zagrebu u koji su se sjedinila dva ranija muslimanska društva, a koja su imala i svoj studentski dom i svoj dječiji dom”, zatim se navodi obnova Doma Beogradskog Gajreta “Osman Đkikić” i to uz finansijsku pomoć Vlade BiH, te je, skupa sa “Prosvjetom”, nabavljen inventar u tom Domu za 270 pitomaca, a kao poseban uspjeh u prvoj godini rada navodi se da su “Preporod”, “Napredak” i “Prosvjeta” skupa preuzeli obavezu da finansiraju boravak 812 đaka u internatima u BiH. Ovo je bio nagovještaj odnosa nove vlasti prema internatima, budući da je Ministarstvo prosvjete donijelo odluku po kojoj se uopće ne mogu otvarati posebni internati pojedinih kulturnih društava, nego ta društva mogu imati svoje pitomce u državnim internatima.

Nakon formiranja 1945. godine “ova tradicionalna društva razbijala su pozicije reakcije, afirmirala su liniju naše kulturne politike i rješavanja nacionalnog pitanja kod onih slojeva građanstva koji su bili pod šovinističkim uticajem”. Nakon što se komunistička vlast uvjerila da je taj zadatak izvršen, krenula je u brzu likvidaciju društava, ali na način da pokaže kako se ta društva samoukidaju zbog toga što su se “iznutra” istrošila. Na plenarnoj sjednici Glavnog odbora “Preporoda” 23. marta 1949. prihvaćena je preporuka Međudruštvenog odbora (koji je koordinirao rad “Preporoda” “Napretka” i “Prosvjete”) da se ukinu nacionalna kulturna društva. U odluci o likvidaciji konstatirano je kako je djelovanje “Preporoda” na terenu prestalo, budući da su se “nekoje organizacije ovog društva fuzionisale sa organizacijama Prosvjete i Napretka stvorivši jedinstveno kulturno prosvjetno društvo, nekoje su već duže vremena prekinule svaki rad a njihovi aktivisti prenijeli svoju aktivnost u druge masovne organizacije ili mjesna kulturno prosvjetna društva, a nekoje su se uključile u Savez kulturno prosvjetnih društava”. Na samoj sjednici tokom diskusije kao opravdanje za ukidanje ovih društava, osim činjenice da je rad društva na terenu zamro, posebno se isticalo da se “danas naša omladine školuje pomoću države kudikamo više i jače nego je bio slučaj kada su to ova društva činila (…) Mi ne trebamo da podržavamo ova društva kada ona ne vrše više nikakve funkcije i kada je prestala potreba da postoje”. Ova odluka Glavnog odbora od 28. marta 1949. godine o likvidaciji “Preporoda” potvrđena je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova NRBiH od 10. novembra 1949. godine, čime je zvanično prestao rad “Preporoda” i drugih nacionalnih društava. Sva njihova imovina prešla je u vlasništvo novoformiranoga Saveza kulturno-prosvjetnih društava Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je Glavni odbor “Preporoda”, koji je donio odluku o likvidaciji, smatrao da to ukidanje predstavlja dokaz velikoga kulturnog napretka Bošnjaka. “Nacionalna društva su nastala u uslovima naše nacionalne i političke i ekonomske porobljenosti, u uslovima naše podvojenosti vjerske i političke, razdora i svađe itd. I ona su bila potrebna. Danas kada se mi nalazimo u uslovima naše potpune slobode, u uslovima socijalističke izgradnje naše države, kada smo mi zahvaljujući NOB-i sve to preturili (…) ova društva su postala anahronizam, jer mi danas svugdje, u frontovskim organizacijama, AFŽ-u i omladinskim organizacijama radimo bratski u jedinstvu”. Od tada nastupa “gluho doba” organiziranog djelovanja Bošnjaka u kulturi.

Kraj “gluhog doba” i Obnoviteljska skupština 1990. godine

“Mislim da ne trebamo da žalimo za ovim društvima. To je dokaz i našeg političkog i kulturnog napretka”, kazao je Derviš Tafro, predsjednik Glavnog odbora “Preporoda” prilikom likvidacije društva 1949. godine. Međutim, četiri decenije nakon toga, u sklopu oživljavanja kulturno-političkog pluralizma, jedna grupa sarajevskih intelektualaca Bošnjaka odlučila je ispraviti taj “nedostatak žaljenja” i pokrenula inicijativu za obnavljanjem društva. Kako je kasnije pisao profesor Muhsin Rizvić, “ideja o ponovnom oživljavanju našeg kulturnog društva rodila se u blagonaklonim prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke (…) i prvi razgovori Inicijativnog odbora (…) obavljeni su među drevnim knjigama u njenoj tihoj čitaonici”. To je označilo kraj “gluhog doba” organiziranog djelovanja Bošnjaka u kulturi. U velikoj čitaonici Narodne i univerzitetske biblioteke (Vijećnici), “biblioteci naše mladosti, i naravno naše zrelosti”, nedaleko od mjesta gdje je 1903. godine formiran "Gajret”, a potom i “Narodna uzdanica”, 5. oktobra 1990. godine održana je Obnoviteljska skupština “Preporoda”. Osnovne zadatke Društva za javnost detaljnije je obrazložio književnik Alija Isaković, tadašnji podpredsjednik: “Tu će biti tretirana nacionalna samobitnost i kultura raznim vidovima proučavanja, analiziranja, objavljivanja, izučavanja jezika, književnosti, istorije, biće analiziran i tretiran odnos prema iseljenicima Muslimanima i drugim zemljama, njihov jezik, običaji koji su bili potpuno zapostavljeni u istraživanjima poslije rata. Praktično, kada su u pitanju Muslimani kao narod, oni nisu u okviru zajedničkih institucija mogli realizirati čitav niz svojih bitnih istraživačkih projekata. Naravno, rađeno je u mjeri u kojoj su to zajedničke institucije mogle da urade, ali evo znamo da do danas nemaju istorije književnosti, nemaju istorije svoga naroda, istoriju novinarstva, društvene misli, političke misli”.


Odluka o zvaničnom buđenju, obnovi i oživljavanju “Preporoda” označila je početak novoga doba u kulturnom stvaralaštvu Bošnjaka. “Preporod” je razvio široku i raznovrsnu kulturnu, naučnu i izdavačku djelatnost s ciljem da, kako je to kazao profesor Muhsin Rizvić na Obnoviteljskoj skupštini, potvrdi i čak nadvisi “ne samo svoju sadržinu već i svoje ime”.

Novi izazovi u teškim vremenima

Nakon obnavljanja 1990. djelatnost “Preporoda” se odvijala u veoma nepovoljnim uvjetima. Mada su u povijesti ovakva društva uvijek bila nosioci građanskoga društva, “Preporod” i ostala nacionalna društva nakon 1990. odjedanput su dobila nove atribute. U vrijeme kada je postalo moderno zalagati se za građanstvo društvo, raniji baštinici negrađanskih ideja sebi su priskrbili pravo na građanske ideje, istodobno spočitavajući ranijim nosiocima tih ideja da su protivnici građanskoga društva. U takvim vremenima izmijenjenih društvenih vrijednosti i shvatanja, “Preporod” se našao pred velikim izazovima pomirenja kulturne misije unutar svoje nacije i izgradnje novoga društva u kojemu se na nacionalne institucije gleda sa nepovjerenjem, kao na nacionalističke i antigrađanske snage. Teško doba agresije 1992.-1995. ostavilo je dubokoga traga na rad društva, što je osobito primjetno u odnosu političkih struktura prema radu, ne samo “Preporoda” nego i ostalih nacionalnih udruženja poslije 2000. godine. Društvo je 1995. promijenilo naziv u “Kulturno društvo Bošnjaka”, a 1997. dobija naziv “Bošnjačka zajednica kulture”. Bio je to, ne samo hod u skladu sa činjenicama o povratku svome historijskom imenu, nego i odraz suštinskoga izrastanja “Preporoda” od društva u “zajednicu kulture”.


Tokom 2000-ih godina „Preporod“ je proširio svoju djalatnost diljem Evrope i svijeta. Stvarani su ogranci ne samo po brojnim evropskim gradovima, nego i po Americi, Australiji i drugim dijelovima svijeta. Cilj je uvijek bio isti: očuvanje identiteta Bošnjaka, ali i promocija saradnje sa drugima. Zagrebački „Preporod“ je otišao možda najdalje u razvoju saradnje sa drugim nacionalnim zajednicama u Hrvatskoj, iako to izaziva razne kontroverze i polemike. Otvorenost časopisa, kao i značajna izdavačka djelatnost je obilježje zagrabačkog „Preporoda“ koji se u svakom smislu faktički razvija neovisno o „Preporodu“ u Sarajevu. Rezultat je to prirodnog razvoja političkih odnosa na Balkanu i prilagođavanja „Preporoda“ novoj političkoj stvarnosti.

Kulturno-prosvjetna, izdavačka i ostala djelatnost

U podnoslavu društva “Gajret” početkom 20. stoljeća stajalo je da to društvo “za potpomaganje siromašnih đaka”. Tako je od osnivanja do Prvog svjetskog rata 60% izdataka društva “Gajret” odlazilo na stipendije, potpore i zajmove đacima i studentima. U prvih 11 godina djelovanja društvo je stipendiralo ukupno 545 đaka i studenata. Od toga je 30 studenata bilo na univerzitetima u Beču, Zagrebu i Pragu. U razdoblju između dva rata broj “Gajretovih” stipendista je znatno porastao i iznosio je prosječno 600 godišnje, a od toga broja je između 300 i 450 otpadalo na pitomce u “Gajretovim” internatima u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Mostaru, kao zajedničkim internatima sa “Prosvjetom” u Trebinju, te kraće vrijeme internate u Foči, Gacku i Novom Pazaru. Osim stipendija društvo je davalo znatan broj potpora i zajmova studentima i đacima. Nedostatak u ovom djelovanju je bio u tome što je veći broj stipendija i potpora usmjeravan prema đacima koji su potjecali iz gradske sredine, dok je broj đaka-stipendista koji su potjecali sa sela bio zanemarljiv. Slično je bilo i sa “Narodnom uzdanicom”, s tom razlikom što je ovo društvo materijalno dosta slabije stajalo nego “Gajret” pa je i broj stipendija i potpora bio znatno manji. Do 1941. “Narodna uzdanica” je imala četiri muška srednjoškolska internata u BiH (Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla), te u Zagrebu jedan univerzitetski i jedan ženski srednjoškolski internat (otvoren pred izbijanje Drugoga svjetskog rata).

Poslije Drugoga svjetskog rata aktivnosti “Preporoda” na stipendiranju i pomaganju školovanja đaka bile su, također, primjetne. Tokom 1945./46. ukupno 40 studenata i đaka u BiH je uživalo “Preporodove” stipendije ili jednokratnu novčanu pomoć. Osim toga, u “Preporodovom” domu u Zagrebu 1945./46. bilo je 78 pitomaca. “Preporod” je, osim toga, dao “osmorici studenata u Zagrebu i petorici u Beogradu stipendiju od po 1.000 dinara mjesečno. Pri odlučivanju o ovome vodilo se računa o tome da li su molitelji odani narodnom pokretu i da li se nisu ukaljali za vrijeme okupacije”.

Od obnavljanja Društva 1990. ovakva djelatnost je ostala zanemarena. Nije bilo izravnoga stipendiranja đaka (osim stipendiranja jednog studenta), ali je bilo pružanja povremenih potpora za studije.

Izdavačka djelatnost

Prve tri godine svoga postojanja “Gajret” je sa svojim članstvom kontaktirao preko časopisa “Biser”. Koncem 1905. donesena je odluka da se pokrene poseban Kalendar “Gajret”, ali se ubrzo pokazalo da Kalendar nije praktičan način za komuniciranje sa članstvom i promoviranje Društva, pa je 1907. godine pokrenut politički neutralan list pod istoimenim nazivom. Ovaj list je do 1914. “odigrao značajnu ulogu na planu kulturno-prosvjetnog uzdizanja Muslimana, te znatno doprinosio daljem formiranju muslimanske čitalačke publike. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice, svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti list “Gajret” je nastavljao “Beharovu” liniju prvih godina njegovog izlaženja”.

Poslije Prvoga svjetskog rata “Gajret” je nastavio izdavati istoimeni list koji je “više puta mijenjao svoju fizionomiju i profil, u rasponu od književnog časopisa do suhoparnog glasila i biltena vijesti (…) zavisno od potreba i programske orijentacije društva kao i ličnosti koje su ga uređivale”. Uz ovaj list, od 1936. izlazio je i Kalendar “Gajret”, a pokrenuta je i posebna “Gajretova” biblioteka, u okviru koje je od 1928. do 1935. objavljeno ukupno 22. svezka. U ovoj biblioteci objavljivana su kako književna djela, tako i popularna predavanja praktične namjene za široke narodne slojeve.

“Narodna uzdanica” nije imala tako razvijenu izdavačku djelatnost kao “Gajret”, i uglavnom se svodila na objavljivanje godišnjih Kalendara, čiji je prvi broj objavljen 1933. godine. Kalendar je po svom profilu bio zbornik radova prilagođenih široj čitalačkoj publici, bez članaka sa aktualnim političkim temama. Funkciju češće komunikacije sa članstvom za “Narodnu uzdanicu” je imala “Pravda”, list Jugoslavenske muslimanske organizacije, te “Novi Behar”, koji je pokrenut 1927. godine.

Poslije Drugoga svjetskog rata “Preporod” nije imao svoje glasilo, ali je 1946. objavio jedan kalendar (almanah) pod nazivom “Preporod”. To je, i inače, vrijeme nedostatka nacionalnih glasila. “Novo doba”, kao glasilo Glavnog odbora Muslimana Bosne i Hercegovine, nije se mnogo razlikovalo od ostalih glasila koje su pokrenuli komunisti.


Poslije 1990. “Preporod” je razgranao veliku izdavačku djelatnost. Do 2003. godine realizirano je nekoliko kapitalnih izdavačkih projekata (Historija Bošnjaka Mustafe Imamovića – tri izdanja, Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovića, 12 kola iz edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga, kao i niz drugih izdavačkih poduhvata). Godine 2001. pokrenut je Godišnjak, a “Preporodova” udruženja i ogranci također imaju razvijenu izdavačku djelatnost. Ukupno je od obnavljanja 1990. do 2020. ovo društvo objavilo 708 publikacija: knjiga, serijskih publikacija i kataloga. Najveći dio izdavaštva je koncentriran u Bosni i Hercegovini, ali je primjetna i izdavačka djelatnost društva u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu. Posebno se izdvajaju časopisi Godišnjak i Bosnian Studies, koje objavljuje BZK „Preporod“ u Sarajevu, Divan, koji objavljuje društvo u Travniku te Behar i Preporodov Journal koje objavljuje „Preporod“ iz Zagreba.

Ostale djelatnosti

Osim stipendiranja i pomaganja đaka i studenata, te izdavačke djelatnosti pomoću koje se utjecalo na kulturni razvoj Bošnjaka, “Preporod” i društva koja su mu prethodila, razvijali su i ostale forme kulturnoga i prosvjetnoga djelovanja. Od samoga osnutka “Gajreta” održavale su se razne zabave i priredbe, na kojima su se izvodile recitacije, dramska djela i slično. To je bio i način finansiranja društva, budući da je prihod uglavnom usmjeravan na školovanje đaka. Poslije Prvoga svjetskog rata “Gajret” je osobitu djelatnost imao u organiziranju analfabetskih tečajeva (prosječno je opismenjavano 1000-1500 osoba godišnje), korepetitorija (to je bila vrsta besplatnog davanja stručnih konsultacija srednjoškolcima), te druge forme djelovanja (organiziranje biblioteka, muzičkih, vokalnih i instrumentalnih zborova po “Gajretovim” čitaonicama, i slično).

Slične djelatnosti je imala i “Narodna uzdanica”, koja je od 1924. do 1945. organizirala niz zabava, teferiča, sijela, tombola, mevluda, tevhida i slično. “Osim zabavnog karaktera, ovaj vid društvenih priredbi bio je jedan od najpogodnijih načina ostvarivanja kulturno-obrazovnog programa i ciljeva Društva u upoznavanju i približavanju Bošnjacima savremenih tekovina zapadne kulture i civilizacije, uz istovremeno njegovanje vlastitih duhovnih vrednota”.

Kulturno-prosvjetna djelatnost “Preporoda” od 1945. do 1949. bila je uglavnom usmjerena na analfabetske tečajeve. “Članovi Preporoda i svi njegovi odbori učestvovali su u svim akcijama koje je ovo posleratno doba nametala bosanska stvarnost i potreba rada da se liječe zla svih vrsta”. Tokom 1945. i 1946. “Preporod” je na opismenjivanju radio skupa sa ostalim kulturnim društvima. Osim toga, “Preporod” se uključio u akciju zbrinjavanja i koloniziranja ratne siročadi, ispraćaju muhadžira, zatim u akciju obnove puteva i drugih javnih radova i slično.

Poslije 1990. godine “Preporodova” djelatnost je bila osobito intenzivna. “Preporodova” predavanja pod nazivom “Tribina” iz 1990.-1992. prerasla su poslije 1995. godine u znanstvene skupove i okrugle stolove, a nekadašnje zabave kao forma okupljanja, druženja i učenja, svoj su pandan imale u “Preporodovoj ljetnoj školi” na planini Vranici, koja je djelovala od 1997. do 2000. godine. Ovu “školu druženja” pohađalo je oko 150 studenata iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

Poseban značaj ima kontinuirano održavanje naučnih skupova nazvanih „Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci“. Skupovi se održavaju svake godine počevši od 2010. godine, a vrijeme će pokazati koliko je uticaj rezultata tih skupova na jačanje svijesti i povezanosti sudbine Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.

Osim toga, niz drugih djelatnosti “Preporoda” u funkciji je ostvarivanja njegovoga osnovnog cilja: Projekat Bošnjačka kultura, u okviru kojega je snimljeno 120 audiokaseta sa predavanjima iz raznih oblasti bošnjačke kulture i povijesti, otvorene su dvije galerije, oformljeni muzički ansambli, niz strukovnih i staleških udruženja, te osnovan Institut za bošnjačke studije, u okviru kojega djeluje moderno opremljena specijalna Biblioteka koja trenutno raspolaže sa 20.430 biranih naslova.

Imovina društva

“Gajret” je, kao i kasnije “Narodna uzdanica”, djelovao uglavnom zahvaljujući prihodima koje je dobivao od svojih članova, pri čemu je postojala kategorizacija članova s obzirom na visinu uloga (počasni članovi, legatori, veliki dobrotvori, dobrotvori, utemeljitelji i redovni članovi). Prvi dobrotvori “Gajreta” bile su sestre Hašema i Zulejha Imširija iz Sarajeva, koje su osnovale poseban vakuf. Prema vakufnami od 11. oktobra 1903. godine od uvakufljenog zemljišta površine 1538 m2 društvo “Gajret” ima pravo na jednu petinu prihoda. Kasnije je Vakuf sestara Imširija 5. juna 1935. dodijelio zemljište “Gajretu” da na njemu izgradi svoj Dom. Ovaj Dom je i izgrađen 1936., a njegovom svečanom otvaranju 6. septembra 1936., prisustvovali su brojni predstavnici vojne i civilne vlasti, vjerskih organizacija i ostalih kulturno-prosvjetnih društava.

Osim ovoga Doma, “Gajret” je u Sarajevu u svom vlasništvu prije Drugoga svjetskog rata imao i internatsku zgradu, koja je završena 1940. godine, ali je ona 1941. izdata pod kiriju Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Poslije Drugog svjetskog rata tu je djelovala Viša pedagoška škola (danas je to Pedagoška akademija).

“Gajret” je u centru Beograda tokom 1931. i 1932. podigao svoj Dom. Svečanom otvaranju 27. novembra 1932. prisustvovao je znatan broj predstavnika političkog i kulturnog života. Osim toga, “Gajret” je i u drugim krajevima BiH posjedovao nekretnine. Poslije Drugog svjetskog rata kao “Gajretovo” vlasništvo vodilo se i 76,990 dunuma u Konjicu, koje je ovom društvu poklonio Duvnjak Mustafa, te 5,300 dunuma u Ljubuškom, koje je Društvu poklonio Lalić Salko.

“Narodna uzdanica” je u razdoblju između dva svjetska rata podigla nekoliko svojih zgrada. Svoj dom-internat u Sarajevu “Narodna uzdanica” je, kao i “Gajret”, izgradila na zemljištu koje je dobila od Vakufa (ali ovoga puta se radilo o Centralnoj vakufskoj direkciji). Izgradnja doma-internata u Petrakijinoj ulici u Sarajevu započela je koncem 1937. godine, a internat je svečano otvoren 2. oktobra 1938. godine. Ova zgrada je služila i kao internat, i za potrebe Uprave Društva (kancelarije, čitaonice, stan za prefekta i pomoćno osoblje). Halid-beg Džinić je u Banjoj Luci poklonio jednu veliku kuću “Narodnoj uzdanici”.

Poslije 1945. “Preporod” je posjedovao i neke zgrade u Tuzli, Livnu, Duvnu, Bihaću i drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Većina te imovine je poslije 1949. prešla na upravljanje Savezu kulturno-prosvjetnih društava i 1958. nacionalizirana. Poslije obnavljanja Društva 1990. neznatan dio te imovine je vraćen Društvu (samo dio “Gajretovog” doma u Ulici Branilaca Sarajeva, gdje se sada nalazi Matični odbor BZK “Preporod”, dok je zgrada bivšeg Doma „Narodne uzdanice“ u Sarajevu pretvorena u zgradu Bošnjačke gimnazije). Primjetno je još i to da više nema velikih legatora i dobrotvora, tako da izgradnja male planinarske kuće u blizini Prokoškoga jezera na planini Vranici, u kojoj se od 1997. do 2000. godine odvijala “Preporodova” ljetna škola, predstavlja tek blijedo podsjećanje na nekadašnje “Preporodove” legatore i vakife. Ipak, nadu vraća vakuf porodice Bećirević iz Brčkog, koja je uvakufila kuću sa imanjem u centru grada za potrebe Općinskog društva „Preporod“ u Brčkom 2017., kojima su Esma i Marija Bećirević, supruge Seada i Nežada Bećirevića, poklonile Bošnjačkoj zajednici kulture „Preporod“ Brčko distrikt BiH, porodičnu kuću sa okućnicom i pomoćnim objektima, s ciljem stipendiranja i podrške u stručnom usavršavanju učenika i studenata iz Brčkog, s posebnom brigom o onima slabijeg imovinskog stanja.