Muhamed Filipović je rođen u 3. avgusta 1929. (umro 26. februara 2020. godine). Bio je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, ali se bavio i politikom. Iza sebe je ostavio veliki naučni opus. Pisao je o filozofiji jezika, o Lenjinu, o Safetu Krupiću, objavio je knjigu “Bošnjačka plitika”, kao i "Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice”, „Kazivanja o Banjaluci“, „Deset predavanja o Evropi“, „Historija bosanske duhovnosti“, kao i memoare iz diplomacije „Bio sam Alijin diplomata“ te niz drugih knjiga i rasprava. Još uvijek je važan njegov rad „Bosanski duh u književnosti – šta je to?“. Bio je aktivan intelektualac, diplomata, polemičar. Knjigu o njegovom životu je 2021. objavila izdavačka kuća „Buybook“ iz Sarajeva pod naslovom „Tunjo. Razgovori s Muhamedom Filipovićem“, autora Ruždije Adžovića. Knjiga ima neobičnu formu: nastala je kao rezultat razgovora sa Filipovićem, ali u knjizi se ne vide pitanja nego se nižu Filipovićeva sjećanja i njegove interpretacije pojedinih historijskih događaja. Filipović priča o historijatu svoje porodice, donosi svjedočanstva o svom intelektualnom i političkom djelovanju, ali iznosi i svoje razumijevanju pojedinih povijesnih procesa. Njegova priča je intimna, ponekad teško provjerljiva, ali baš zbog toga vrijedna kako bi se objektivno predstavila njegova uloga i mjesto u intelektualnoj i političkoj historiji Bosne i Hercegovine. Karakterizacija pojedinih ličnosti, uključujući i one s kojima je intelektualno ili politički jedno vrijeme sarađivao, vrlo je oštra. Nije škrt kada hvali (Abdulaha Sidrana ili Nedžada Ibrišimovića), jednako kao što je oštar i kada kritizira (Adil Zulfikarpašić). Njegove interpretacije mirovnih pregovora u kojima je sudjelovao su djelimično dramatične (razgovori sa lordom Davidom Owenom), jednako kao što su i njegova viđenja budućnosti Bosne i Hercegovine upozorajavjuća („Bosna i Hercegovina nema međunarodnih prijatelja”).
Husnija Kamberović je u članku „Politička (ne)podobnost na Univerzitetu u vrijeme socijalizma. Primjer (ne)izbora Muhameda Filipovića u zvanje vanrednog profesora 1968. godine“ na temelju arhivskih izvora i literature pokazao na koji način je politička elita, koristeći akademsku zajednicu, pokušala onemogućiti izbor Muhameda Filipovića u zvanje vanrednog profesora na Univerzitetu u Sarajevu krajem 1960-ih godina. Pokazan je kontekst u kojem se to odvijalo, tok diskusija na Vijeću nastavnika Filozofskog fakulteta 1968. godine, te na kraju iznosi teza da je ovaj primjer samo pokazatelj šireg odnosa politike i intelektualaca u vrijeme socijalizma.
Čitav članak dostupan besplatno na stranci časopisa Historia Moderna na ovom linku.