Zgrada kina u Gradačcu je izgrađena 1947. godine. Prema dostupnim podacima, tada je u kinu bilo 150 sjedišta, a 1953. zgrada je adaptirana i kino sala je proširena na 276 sjedišta. Od tada se broj sjedišta nije mijenjao.
Gradačac je imao dobro razvijenu kulturu gledanja filmova. Prema izvještajima, sredinom 1960-ih godišnje je prikazivano preko 300 filmova. Tada je godišnje u kinu bilo oko 48.000 posjetilaca, s tim da su se već tada jedanput nedjeljno filmovi počeli prikazivati i u okolnim selima gdje god je bilo električne energije. Ipak, to nije bilo dovoljno. Esad Sarajlić u svojoj knjizi o Gradačcu navodi kako su „povremeno improvizirano radila još 2 bioskopa na terenu“, ali je to bilo nedovoljno s obzirom na broj stanovnika. „Prosjek je u BiH bio 80 stanovnika na jedno bioskopsko sjedište, a u Gradačcu 206 stanovnika na jedno sjedište, što je za 2,6 puta manji broj bioskopskih sjedišta prosječno nego u BiH“.
Svojevremeno se Mirza Avdičević, pišući knjigu o Gradačcu, prisjetio „gužvi pred početak predstave, strpljivog čekanja u redu da se kupi karta ili kupovine po višoj cijeni od tapkaroša, u slučajevima kad je prikazivan dobar film. Tapkarenje je bilo jedno zanimanje na crno, koje je nastalo sa pojavom kina. Uz sve to, neizbježno je bilo kupovanje sjemenki za grickanje, koje su neumorno prodavali neki naši sugrađani“.
Kino izgrađeno u Gradačcu 1947. još uvijek je u funkciji.