U okviru manifestacije Kikićevi susreti, u Gradačcu je 1.6.2024. godine promoviran br. 57-58. časopisa Diwan. Objavljujemo tekst koji je tim povodom izgovorio glavni i odgovorni urednik Amir Brka.
U normalnim okolnostima o novcu bismo trebali govoriti samo utoliko da se zahvalimo onom ko je finansirao ili barem značajno pomogao objavljivanje našega časopisa. Ali, za iznos sredstava koji je i ovoga puta dodijelila Diwanu zahvalnost vajnoj Fondaciji za izdavaštvo Federacije BiH možemo uputiti jedino ako želimo biti cinični.
Novac je, dakle, najveći problem Diwana, i on stoga sada izlazi jedanput u godini, a podsjećam da je bilo i ono vrijeme kada je naš časopis redovno objavljivan dva puta godišnje, u sveskama od po 250 i više stranica, pa je uspijevao i suradnicima isplaćivati za naše prilike sasvim pristojne honorare. Zatim je i opstanak Diwana postao neizvjestan, te smo u posljednjih sedam svesaka smanjili i obim čak za 100-tinjak stranica i prestali štampati onaj dragocjeni posebni otisak koji se zvao Votum separatum. U njemu su predstavljeni, redom, Ivan Kordić, Günter Grass, Ibrahim Kajan, Stevan Tontić, Kemal Mahmutefendić, američki pjesnik Robert Creelye, Nijaz Alispahić, zatim smo objavili antologiju pjesnika Black Mountain Collegea koju je sačinio Petar Opačić, u slijedećoj svesci i Opačićevu antologiju Britanske postmodernističke poezije, potom izbore iz poezije Anne Sexton, Delmorea Schwartza, i Amiria Barake (Leroya Jonesa) – također u izboru i prijevodu splitskoga književnika Petra Opačića...
Diwan se zasad ipak održava, na čemu treba biti zahvalan Biblioteci i njenom rukovodstvu. Pa evo sada i dvobroja 57-58, a za dalje – nadajmo se boljim vremenima.
Nova sveska redovno se otvara diskurzivnim prilogom nekog od najistaknutijih autora, a sada donosimo izvanredan ogled dr. Ivana Milenkovića naslovljen Komika ozbiljnosti. Nije to prvi put da se ovaj ugledni filozof i književni kritičar iz Beograda pojavljuje u našem časopisu, a već i njegovo ime na naslovnici Diwana prinosi časopisu znatnu vrijednost.
Zatim slijedi poetski blok. Na početku je ciklus renomiranog pjesnika Živorada Nedeljkovića, jednog od najcjenjenijih u Srbiji danas. Slijede nove pjesme Suzane Lovrić i Emsure Hamzić – kojima ove čitaocima Diwana već poznate pjesnikinje potvrđuju svoju visoku vrijednost, a Suzana Lovrić, inače stomatologinja iz Fojnice, po mnogima je, uz Naidu Mujkić, i najznačajnija među aktivnim bosanskohercegovačkim pjesnikinjama. Poezijom, dakle na specifičan način, Diwan se oprašta od Esada Zgodića, sociologa-politologa, naučnika koji slovi kao jedan od najvažnijih naših intelektualaca u posljednja tri desetljeća. Profesor Zgodić bio je i naš povremeni suradnik, a među 37 objavljenih mu naslova prva je bila knjiga pjesama. Dvije njegove neobjavljene pjesničke zbirke u našem su posjedu, i iz njih smo donijeli oveći izbor. Na kraju rubrike nalazi se i nekoliko mojih novih soneta, povezanih sa likovnim umjetnikom kojemu je posvećena ova sveska Diwana.
U proznom bloku najprije donosimo 7 vrlo kratkih narativnih cjelina – kako ove svoje proze određuje Miljenko Jergović. Specijalno za Diwan, Miljenko ih je "izvadio" iz neobjavljenog rukopisa naslovljenog 250 glava, nastalog u vrijeme pandemije. Slijedi još jedan sjajan portuglaski putopis Ljiljane Šop, a tu je i uistinu majstorski napisana pripovijetka Mile Jukića Generalica. Sanju Radulović upoznali smo u Diwanu kao pjesnikinju, a sada nam se, sa tri kratke priče, predstavlja i kao vrlo zanimljiva prozna autorica. Ovo jest časopis gradačačke biblioteke, ali ni pisci iz ovoga grada nemaju protekciju, nego moraju biti vrhunski da bi se našli na stranicama Diwana. Sada su tu pripovijetke Sokak ogoljelih breza Vahida Klopića i Stid Fuada Hrustića.
Rubrika Studije / Ogledi / Eseji ovoga puta ima naročitu vrijednost. Prije svega, tu je iznimno značajna studija dvojice mladih historičara – dr. Dženana Dautovića i dr. Nedima Rabića – u kojoj se, na osnovu dokumenta pronađenog u Vatikanu, pomjera spoznaja o najranijem spomenu Gradačca, i autorima valja izreći posebnu zahvalnost što su poželjeli da svoj prilog objave upravo u Diwanu. (Detalje iz tog teksta neću vam kazati, nego čitajte!) Zatim je tu "analitička retrospektiva" u kojoj Dinko Delić izlaže vlastito, ali dokumentarno zasnovano viđenje pola stoljeća Kikićevih susreta, Milan Garić piše o poeziji Živorada Nedeljkovića, Mustafa Sušić o problemu identiteta na primjeru lika mladog hafiza u Gradačcu iz »Uhoda« Derviša Sušića, a profesor Muhidin Džanko poslao nam je ogled Čarobni bregovi kritičkoga mišljenja koji govori o novoj knjizi Ljiljane Šop.
Izostala je ovoga puta jedna stalna rubrika, Kritika, i to stoga što priloga za nju naprosto nismo imali. No, imali smo priliku za jedan osobit prilog, koji po svojoj provenijenciji nije pripadao ni jednoj od utvrđenih rubrika Diwana, pa smo formirali novu i naslovili je Ad hoc, što upravo i znači za ovu priliku. Riječ je o prilogu koji smo, zahvaljujući posredovanju našega vrlog prijatelja i suradnika dr. fra Ivana Šarčevića, dobili iz Vatikana. Fra Ivan je, naime, animirao dr. Branka Jurića (Prozor, 1988.) – teologa i svećenika, v.d. rektora Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu – da za naš časopis prevede izuzetno važni, ali kod nas malo poznati Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot koji su u Abu Dhabiju 2019. potpisali papa Franjo i Veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyeb, te da o istom pitanju napiše studiju Papa Franjo, ljudsko bratstvo i solidarnost.
In memoriam je rubrika koja nam je najdraža kad je nema, a u ovom dvobroju posvećena je Mirku Marjanoviću i Nijazu Alispahiću, preminulim stvaraocima koje je Gradačac obilježio i koji su trajno obilježili ovaj grad. Uz bio-bibliografske podatke, Mirko je predstavljen trima odlomcima iz tekstova ranije objavljenih u Diwanu, a prigodan nekrološki tekst o Nijazu napisao je Vahid Klopić.
Kako je već uobičajeno, Diwan svoje stranice otvara i likovnoj umjetnosti. Ovog puta časopis je protkan reprodukcijama začudnih crteža Sanjina Lugića, vrsnog umjetnika i magistra restauracije rođenog 1964. u Sarajevu.
Cjelovit broj časopisa dostupan na slijedcecem linku https://historiografija.ba/assets/documents/diwan-57-58.pdf