Sovjetistan

Sovjetistan

Izdavačka kuća TIM Press iz Zagreba objavila je knjigu „Sovjetistan. Putovanje Turkmenistanom, Kazahstanom, Tadžikistanom, Kirgistanom i Uzbekistanom“ autorice Erike Fatland. Knjigu je sa norveškog preveo Mišo Grundler.

Turkmenistan, Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan i Uzbekistan tek su se 1991. oslobodili čvrstog stiska Sovjetskog Saveza. Premda je riječ o relativno mladim državama, ta je regija bogata drevnom poviješću, kulturom i krajolicima koji je znatno razlikuju od ostatka svijeta.

Erika Fatland kao prava avanturistica tim područjem putuje sama. U Sovjetistanu nas vodi na uzbudljivo putovanje i istražuje kako je sovjetsko naslijeđe utjecalo na demokratski ustroj tih zemalja. U kirgistanskim selima susreće se sa žrtvama tradicije i običaja otmice nevjesta, u Kazahstanu posjećuje napušteni vojni poligon gdje je Sovjetski Savez izvodio nuklearne pokuse, na obalama Aralskog jezera upoznaje skupljače račića i svjedoči padu s konja predsjednika Turkmenistana. Lažno se predstavljajući, putuje tom za novinare zatvorenom zemljom. Upoznaje već umorne borce za ljudska prava u Kazahstanu, njemačke menonite koji su prije dva stoljeća na kirgistanskim ravnicama pronašli svoj raj, kao i preživjele iz pokolja u Ošu.

Čitajući knjigu, doznajemo kako se drevni običaji sukobljavaju sa suvremenom eksploatacijom zemnog plina i svjedočimo unutarnjim sukobima u državama koje svoju budućnost sve više gledaju kroz nacionalističku prizmu. Rubni dijelovi nekadašnjeg Sovjetskog Saveza danas slijede drukčiji ritam života, premda je nostalgija dio svakodnevice. Između krajolika koji oduzima dah i brutalističke sovjetske arhitekture, putopis Sovjetistan rijetka je i nezaboravna avantura.

„U sovjetsko doba građani su, bar u teoriji, mogli nesmetano putovati s kraja na kraj golemog imperija, od Tallinna na zapadu do Vladivostoka na istoku. S nezavisnošću 1990-ih došle su i državne granice. Dok je Europa u tom razdoblju krenula u smjeru slobode kretanja i otvorenih granica, u Srednjoj Aziji posljednjih desetljeća niknule su stotine novih postaja granične kontrole. Deseci tisuća novih vojnika, časnika i carinika sad čuvaju granice koje je iscrtao Staljin 1920-ih i 1930-ih. Ljude koji su nekoć bez razmišljanja prelazili te nevidljive crte sada podvrgavaju dugim ispitivanjima, beskrajnim formularima i pretraživanju prtljage prije nego što, ako imaju sreće, dobiju dopuštenje prijeći na drugu stranu bodljikave žice.

Na moju sreću, bilo je lakše ući u Kazahstan nego u Turkmenistan. Kazaška granična kontrola bila je ljubazna i učinkovita, i za svega nekoliko minuta sva papirologija bila je riješena, a viza propisno odobrena pečatom.

„Ima li ovdje taksija?“ zapitala sam s nadom.

(Izvod iz knjige)

Sadrzaj i Uvod se mogu citati ovdje.

Preuzeto sa portala historiografija.hr

13.11.2021

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.