Robert Donia: “Čuvajte mi Sarajevo dok se ne vratim“

Robert Donia: “Čuvajte mi Sarajevo dok se ne vratim“

Gradsko Vijeće Sarajeva je na prijedlog Udruženja za modernu historiju donijelo odluku o dodjeli nagrade „Počasni građanin Grada Sarajeva“ američkom historičaru Robertu J. Doniji. Nagrada će biti svečano uručena 7. oktobra 2021. u Vijećnici. Zbog nemogućnosti da lično preuzme nagradu, profesor Donija je poslao svoje pismeno obraćanje, u kojem kaže: “Čuvajte mi Sarajevo dok se ne vratim“

Prvi put sam posjetio Sarajevo u junu 1965. godine dok sam obilazio Jugoslaviju sa grupom studenata, od kojih je deset došlo sa različitih američkih univerziteta i deset sa Univerziteta u Ljubljani. Iako je posjeta trajala samo jedan dan, grad, ljudi u njemu i njegova povijest potpuno su zaokupili moju maštu i probudili u meni trajnu želju da istražim i saznam više o historiji i kulturi grada. Ta želja da upoznam Sarajevo je tokom vremena postajala sve intenzivnija i na kraju je u potpunosti dominirala mojom karijerom historičara koja traje već pet decenija.

Nije me privukla samo historija i kultura grada i bogata raznolikost njegovih građana, već i njihova izuzetna sposobnost da se ujedine pred navalom osvajača i da ponovo izgrade grad koji su njegovi neprijatelji razorili, te da ga učine još ljepšim i humanijim za njegove građane i sve veći broj posjetitelja. U narednim posjetama, kada sam se vratio da radim istraživanje za doktorsku disertaciju, također su me privukli i brojni i neobični izazovi sa kojima se suočava svaki stranac koji pokušava shvatiti grad i njegovu prošlost.

Vremenom sam shvatio da grad i njegovi građani, bez obzira na njihovu toplu gostoljubivost, nevoljko i tek malo po malo otkrivaju tajne svoje historije. Otkrivanje Sarajeva nije poput otvaranja knjige u kojoj imate sadržaj i indeks koji vode istraživača ka ranije uspostavljenom narativu i jasnim činjenicama. To više nalikuje ulasku u dugi i mračni, zamršeni labirint iz kojeg se čuje duboki, misteriozni glas koji upozorava istraživače da ulaze na vlastitu odgovornost. Na kraju labirinta će pronaći nekoliko odgovora, ali većinom će se susresti sa širokom lepezom natuknica i dvosmislenih, pa čak i kontradiktornih indicija koje same po sebi ne otkrivaju historijske misterije već provokativno pokreću nova pitanja koja treba istraživati i raspravljati.

Istraživanje historije Sarajeva zahtijeva ne samo duge dane provedene u bibliotekama, arhivima i na fakultetima, već i dane provedene u razgovoru sa istaknutim ljudima u zajednici i sa običnim građanima. Kao stranac, svoje sam shvatanje historije Sarajeva i njegove suštine formirao iz prve ruke, polazeći od nule i, kada je god to bilo moguće, oslanjajući se na originalne dokumente. No, to ne bih mogao učiniti bez usmjeravanja, savjeta, strpljenja i mudrosti sarajevskih i bosanskohercegovačkih historičara, arhivista, bibliotekara, izdavača, naučnih radnika i drugih građana koji su značajno obogatili moje razumijevanje Sarajeva, njegovih građana i njihove historije.

Od srca vam se želim zahvaliti za ovu veliku čast koju ste mi ukazali. Želio bih iskoristiti ovu priliku da ponovo izrazim svoju duboku zahvalnost vama i mnogim drugim Sarajlijama koji su me dočekali mnogo puta tokom proteklih pet decenija kao kolegu i velikodušno sa mnom podijelili svoje gostoprimstvo, razmišljanja i bezrezervnu podršku. Profesionalno, moja potraga za razumijevanjem i prenošenjem suštine mog doživljaja Sarajeva se fokusirala na historiju. Međutim, trajne prijateljske veze koje sam izgradio sa mnogima od vas u ovome gradu su ono što najviše cijenim dok se približavam kraju avanture koja mi je ispunila život, a to je pokušaj da razumijem i sa drugima podijelim živote, sudbine i postignuća građana Sarajeva.

Hvala vam još jednom na ovoj velikoj časti. Želim od srca sve najbolje svima vama i cijelom Sarajevu, sa nadom za svijetlu i humanu budućnost.

Ne želim da ovo bude posljednji pozdrav i stoga ću jednostavno reći: “Čuvajte mi Sarajevo dok se ne vratim.“

I first encountered Sarajevo in June of 1965 while I was touring Yugoslavia with a small group of college students, ten from different American universities and ten from the University of Ljubljana. Although the visit lasted only one day; the city, its people, and its history completely captured my imagination and awakened in me a lasting desire to experience and learn more about the city’s history and culture. That desire to get to know and appreciate Sarajevo only increased with time and eventually came to consume my five-decade career as an historian.

I was drawn to the city’s history by the rich diversity of its people and cultures but also by their remarkable capacity to unify to fend off unwanted conquerors and to reconstruct the city that its enemies had laid to waste, into an even more magnificent and humane home for its permanent inhabitants and growing number of visitors. In subsequent visits, as I returned to do research for my dissertation, I also found myself drawn by the many unusual challenges presented to a foreigner seeking to understand the city and its past.

I came to appreciate that the city and its people, notwithstanding their warm, welcoming hospitality, give up the secrets of their history reluctantly and by degrees. Discovering Sarajevo is not like opening a book with a table of contents and an index that guide the researcher to a prefabricated narrative and straightforward statements of fact. It is more like entering a long, dark, twisting labyrinth, beckoned from within by a deep, mysterious voice warning investigators that they enter at their peril. At the end of the labyrinth is an answer or two, but mostly one finds an assortment of random hints and ambiguous or even contradictory clues that do little in themselves to unravel historian mysteries, but instead provocatively raise new questions to be investigated and debated.

Investigating Sarajevo’s history requires not only long days in libraries, archives, and university faculties, but also in conversations with the community leaders and the ordinary people of the city. As a foreigner I formed my understanding of Sarajevo’s history and essence first-hand, from scratch and whenever possible from original documents. But I could not have done so without the guidance, advice, patience, and wisdom of Sarajevo’s and Bosnia’s historians, archivists, librarians, publishers, scholars, and other citizens who have profoundly enriched my understanding of Sarajevo, its people, and their history.

I thank you from the bottom of my heart for the high honor of this recognition. And I would like to use this occasion to express again my deep gratitude to you and the many other Sarajevans who have welcomed me many times during the past five decades as a colleague and so generously shared with me your hospitality, insights, and unfailing support. Professionally, my quest to understand and convey the essential of what it is like to experience Sarajevo has been about history, but it is enduring bonds of friendships I have with so many of you .in this city, that I most value as I approach the end of the most interesting and rewarding adventure of my life, my endeavor to understand and share with others the lives, destiny and achievements of the people of Sarajevo.

Thank you again for this great honor. My sincere best wishes to each of you and to all of Sarajevo, my highest hopes for a bright and humane future.

I do not wish this to be a finally farewell, so I will say simply “Čuvajte mi Sarajevo dok se ne vratim.“

06.10.2021

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.