Reakcija na reakciju: Kad nema argumenata, počinje govor mržnje

Reakcija na reakciju: Kad nema argumenata, počinje govor mržnje

dino sakanovic

Piše: Dino Šakanović

Dženan Dautović objavio je na portalu Historiografija.ba tekst "Dodjeljivanje plakete zatvorenih očiju" (https://historiografija.ba/article.php?id=2470) 10.maja 2024. povodom dodjeljivanja Plakete Kantona Sarajevo Ibrahimu Pašiću. Ubrzo nakon toga, 12. maja 2024. uslijedio je na istom portalu i odgovor Emira Medanhodžića i Suada Haznadarevića (https://historiografija.ba/article.php?id=2473).

U svom tekstu Dautović smatra kako Pašić ne zaslužuje spomenutu plaketu ukratko iz sljedećih razloga:

1. Ibrahim Pašić je pseudohistoričar opterećen ideologijom, a ne naučnik

2. Njegova titula akademika je lažna jer ju je dodijelilo udruženje građana, a i to udruženje građana je kasnije oduzelo titulu

3. Nagrađeni nije objavio ni jedan naučni rad u stručnim časopisima koji imaju nezavisne recenzente

Za razliku od Dautovića koji se u svom tekstu bavio naučnim postignućima Ibrahima Pašića, Medanhodžić i Haznadarević su se u svojoj reakciji bavili Dautovićem i to na način koji nije primjeren akademskoj diskusiji pa čak ni javnom prostoru demokratske države. Naprotiv, njihova reakcija je primjerenija istrazi i tužbi za govor mržnje.

Reakcija koja je uslijedila uopće ne reagira na tri teze koje iznosi Dautović o tome zašto Ibrahim Pašić ne zaslužuje nagradu. Umjesto toga pokušava diskreditirati Dautovića, prikazati ga kao nelojalnog, neispravnog i zlonamjernog izdajnika Bošnjaka.

Uopće se ne baveći naučnim doprinosima Ibrahima Pašića, reakcija kao argument koristi to što su Pašića, prema riječima autora reakcije, podupirali Abdulah Sidran i Haris Silajdžić. Dok je Sidran bio književnik, Silajdžić je političar i ni jedan ni drugi nemaju ni obrazovanje ni znanje o historiji da bi mogli biti argument u naučnoj raspravi o historiji, a pogotovo o srednjovjekovnoj historiji.

Pokušavajući diskreditirati Dautovića, Medanhodžić i Haznadarević iznose već smrtonosnu tezu o tome kako Dautović podržava Dubravka Lovrenovića i Ivana Lovrenovića u pokušaju „krađe stećaka od Bošnjaka“. Smrtonosnu zato što je takav narativ već odigrao svoju ulogu u progonu i kasnije javnom zaboravu Dubravka Lovrenovića i njegove porodice prikazujući ih kao izdajnike i neprijatelje Bosne i Bošnjaka što je moralo pridonijeti cijelom nizu tragičnih i okrutnih događaja koji su doveli do njihove smrti.

Mnogima nam je ostao u sjećanju javni progon i čitav niz mjesecima iznošenih gadosti o Dubravku Lovrenoviću, Alisi Mahmutović i Mahiru Rakovcu prije i nakon njihove smrti, sve dok nisu u javnom prostoru zaboravljeni, a krivci za njihov progon oslobođeni i kazni i javnih osuda. A sada se ista optužba o „izdaji“ pokušava pripisati Dautoviću kako bi ga se ušutkalo ili eventualno uklonilo, barem iz javnog prostora.

Jedini argument iznešen u reakciji na Dautovićev tekst jeste teza kako je Pašić bio profesor na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru te osnivač Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, ali bez spominjanja kvaliteta tog odsjeka i činjenice da je BANU udruženje građana, a ne akademska institucija. Isto tako se navode knjige autora Ibrahima Pašića, ali se ne negira Dautovićeva tvrdnja kako Pašić nije objavljivao u časopisima sa nezavisnim recenzentima te da nema objavljen ni jedan naučni rad. Na kraju se spominje i Nagrada Hasan Kaimija koja međutim nije relevantna naučna nagrada akademske institucije već priznanje koje djeljuje Muftijstvo Tuzlansko.

I tako iz reakcije nismo o Ibrahimu Pašiću saznali ništa relevantno, ni jedna teza koju iznosi Dautović nije pobijena, ali smo zato „saznali“ kako je Dautović „“Lovrenovićev učenik“ i kako „krade stećke Bošnjacima“, što je u BH kontekstu već dokazano poziv na progon od strane ideoloških i političkih fanatika i njima sklonih medija, udruženja, javnih osoba i institucija.

Time je nastavljena duga tradicija Bosne i Hercegovine prema kojoj se akademski radnici javno progone, prozivaju i proglašavaju neprijateljima i izdajnicima ukoliko nisu ideološki i politički podobni. Ometa se naučni rad, smanjuju se kriteriji, slobodno javno djelovanje se onemogućava, a društvo se pretvara u zajednicu za lični progon.

Svrha ovakvih reakcija uobičajeno i nije naučna rasprava, već upravo to - progon neistomišljenika prikazujući ih kao izdajnike i neprijatelje, kako bi se njihov rad onemogućio, njihovi argumenti silom istrijebili iz javnog prostora, a kod akademskih i javnih radnika stvorila autocenzura i strah od prozivanja nacionalističkih ideologa koji već itekako postoji.

USLegal ovako definira govor mržnje:

„Govor mržnje je komunikacija koja nema drugog značenja osim izražavanja mržnje prema nekoj grupi, posebno u okolnostima u kojima će ta komunikacija vjerojatno dovesti do nasilja.“

Javni linč, pozivi na progone, prijetnje nasiljem i prijetnje smrću, gubljenje radnih mjesta, skretanje žrtava progona iz frustracije u drugi nacionalizam, iseljavanje iz BiH pa čak i fizički napadi na one koji nacionalistički fanatici proglase izdajnicima su već godinama uobičajeni, a oni koji ostaju i djeluju žive pod stalnim pritiskom i u strahu. Rezultat govora mržnje koji je godinama prisutan u javnom prostoru. Sve to i jeste cilj ove i mnogih drugih sličnih reakcija bez argumenata, ali punih lijepljenja meta ljudima na čelo. Dautoviću, ako se i dalje misli baviti naučnim radom i rasvjetljavanjem mitova i mitomana, a živjeti u BiH, neka je sa srećom. Trebat će mu i sreće i stoičkog strpljenja.

13.05.2024

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nihil

Kada šupalj opanak umisli da je cipela, onda je to tako. Podlo podvaljivanje. Taktika - napad je najbolja odbrana. Čuj smrtonosna prijetnja. Ma biži ba.