DODJELJIVANJE PLAKETA ZATVORENIH OČIJU

DODJELJIVANJE PLAKETA ZATVORENIH OČIJU

pasic ibrahim

Piše: Dženan Dautović

Osmog maja 2024. održana je svečanost dodjele priznanja Plaketa Kantona Sarajevo, koju je priredila Skupština istog kantona. Među brojnim laureatima, od kojih su mnogi svojim velikim zalaganjem, uspjesima i rezultatima zaslužili i daleko veća priznanja, dok neki drugi izazivaju sumnjičavo podizanje obrve, ipak strši jedno ime, pogotovo zbog teksta obrazloženja dodjele nagrade: „Akademiku dr. Ibrahimu Pašiću, dodjeljuje se Plaketa Kantona Sarajevo, posthumno, kao priznanje za nemjerljiv doprinos u izučavanju kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini“.

Svakom prosječnom studentu historije u našoj zemlji jasno je poznato da lik i djelo spomenutog Ibrahima Pašića personificiraju pseudohistoriju, tj. najpogrešniji način bavljenja prošlošću, ispunjen ideološkim i unaprijed određenim ciljevima ''istraživanja'', ponižavanje historijske nauke, bošnjački pandan srbijanskom pseudohistorijskom korifeju Jovanu I. Deretiću. Kako onda da osoba takve reputacije u naučnim krugovima dobije priznanje za nemjerljiv doprinos izučavanju kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini?

U daljem razmatranju uopće se ne želim osvrtati na titulu akademika uz ime pokojnika, što je samo po sebi apsurdno jer je riječ o tituli koju je dalo najobičnije Udruženje građana i sama po sebi nema nikakvog stvarnog značaja, a i pored toga, poznato je da je vodstvo spomenutog UG oduzelo titulu spomenutom pokojniku.

Vratimo se na „Obrazloženje“ Odluke o dodjeli plakete objavljeno pod brojem 01-04-1388-4/24 datuma 3. aprila 2024. godine. Rečenica zbog koje je nastao ovaj osvrt je: „Bavio se prvenstveno starijom i srednjovjekovnom prošlošću Bošnjaka i Bosne i Hercegovine“. Slijedi jako konfuzna rečenica: „Uz veliki broj pojedinačnih radova i druge za objavljivanje priređene studije, ...“ Koji veliki broj pojedinačnih radova? U stručnim, specijaliziranim historijskim časopisima, koje imaju razvijen sistem recenziranja i u kojima postoje naučne barijere preko kojih ne mogu proći pseudohistorijski tekstovi, I.P. ima slovom i brojem nula (0) objavljenih radova. Objavljivao je članke u časopisu Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru Istraživanja, no, u vremenu kada je bio dio nastavnog osoblja na tom Fakultetu, pa je samim time objektivnost u ocjeni tih radova provizorna. Volim misliti da u današnja Istraživanja takvi tekstovi ne bi mogli proći. Koliko I.P. ima objavljenih članaka u Zbornicima radova sa naučnih konferencija koje su organizirale naučne institucije i objavili ozbiljni naučni izdavači? Slovom i brojem: nula (0). Dakle, niti jedan njegov tekst nije prošao recenziju, te,  ne može biti govora da je riječ o ozbiljnom naučnom radniku i jedna ozbiljna institucija poput Skupštine Kantona Sarajevo bi morala provjeriti slične navode, a ne davati priznanja svakome ko bude nominovan i tako se izložiti blamaži.

Bez želje da ulazim u ocjene knjiga I. P. pod nazivom Predslavneski korijeni Bošnjaka, višetomnih zloglasno pseudohistorijskih nakupina, što bi uzelo mnogo više vremena i prostora koje želim da izgubim na ovu reakciju, na ovom mjestu se osvrćem samo na još jedan navod iz „Obrazloženja“: „Njegovo kapitalno djelo jeste upravo knjiga Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini ... opsežnoj monografskoj studiji koja predstavlja svojevrsnu historiju bosanskog stećka i muslimanskog nišana u Bosni i dosad najcjelovitiji rad o kontinuitetu bošnjačke sepulkralne kulture ...“. Prikaz ove knjige sam napisao neposredno po njenom izlasku iz štampe, no, kako je autor ubrzo nakon toga preminuo, smatrao sam da nije pristojno, prije svega zbog porodice da se u tom trenutku objavi takav prikaz, koji potpuno ogoljeva pseudonaučni pristup u knjizi koja ne vrijedi papira na kojoj je štampana. Istina, sam taj autor nije imao istu dozu pristojnosti pa je nedugo nakon smrti pokojnog prof. dr. Dubravka Lovrenovića, kada je prestala opasnost da dođe zasluženi odgovor, jedno poglavlje u toj knjizi jalijaški, bezobrazno i trijumfalistički pogrdno naslovio po samom Profesoru. Danas mi je žao što je taj tekst otišao u korpu za reciklažu. Uglavnom, ta knjiga, kao i ostale od istog autora, prepuna ničega i tuđega, laži i ogovaranja, te, primordijalističke teorije o stećcima kao predsrednjovjekovnim spomenicima koji pripadaju narodu koji je obitavao ovdje prije dolaska Slavena, a koji je ''naravno'' sav i bez izuzetka evoluirao u današnje Bošnjake, razlikujući se time od pridošlica u liku hrvatskih i srpskih slavenskih plemena.

Pašićeva ostavštiva je danas metastazirala u blesavije, no, još odurnije varijante omalovažavanja bosanskohercegovačke prošlosti, podsticane od umirovljeničkog amaterluka, ponavaljanjem gotskih teorija i stalnim izmišljanjem starine jednih u odnosu na druge i treće. Sve dok se na našim prostorima ne shvate dvije jednostavne činjenice – da patriotizam i ljubav prema svojoj zemlji ne znače i izmišljanje, preuveličavanje ili uljepšavanje njene prošlosti, nego upravo suprotno, njeno objektivno i naučno prezentiranje – te, da su znanje, obrazovanje i čitanje jedini načini da doprinesemo boljitku sebe i svoje okoline – ne treba čuditi da nam se javljaju razni osmanagići, pašići i njihove jadne izvedenice koje štete i sramote i zemlji i narodu i generaciji i pojedincu.

Onima koji se bave naukom, nema važnijeg principa od etike oblasti kojom se bavi i samo slijeđenjem te etike može doprinijeti svojoj zemlji i zajednici, te opravdati svoje znanje i obrazovanje. Naravno da nije moguće očekivati da upravne i političke instance znaju sve pojedinosti, no, upravo zbog toga bi bilo, ne poželjno, nego imperativno da konsultiraju struku. Barem u Kantonu Sarajevo ne nedostaje stručnih i naučnih institucija. 


10.05.2024

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.