Neposlušne

Neposlušne

Odsjek za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku organizira predstavljanje knjige „Neposlušne“ Kristine Peternai Andrić i Ivane Žužul. Knjigu je 2023. objavio MeandarMedia.

O knjizi će govoriti povjesničarka Ana Rajković Pejić, sociologinja Anita Dremel i autorice.

Knjiga sadrži sljedeća poglavlja:

O izmaštanim starim čangrizavim curama (Dragojla Jarnević: Dnevnik; Dezső Kosztolányi: Ševa); Između sjena roda, ljubavi i braka. (Adela Milčinović: Nedina ljubav, Bez sreće, Sjena, Autobiografija); O imenima ili o crvenoj zastavi, nepotkupljivosti i bacanju na posao krikom fanatika. (Marija Jurić Zagorka: Što je moja krivnja, Pravo i dužnos); Biti višak – o usidjelištvu. (Ivo Andrić: Gospođica); Transgresija kao preduvjet žene (Ivan Vidić: Groznica); Priča o invaliditetu (Olja Lozica: Vincent)

O knjizi su recenzenti napisali:

Naslov knjige Neposlušne ne opisuje samo književne junakinje koje se na različite načine, bilo pregovaranjem, subverzijom ili otvorenom pobunom, bore protiv čvrstih okvira rodnih regulacija, nego i autorice, i sve znanstvenice koje političkim i etičkim čitanjima književnih tekstova donose interpretativne pomake u čvrstim paradigmama uvriježenog akademskog znanja. Uvidom u metode i alate rodnih teorija, studija invaliditeta, postklasične naratologije te feminizma, Kristina Peternai Andrić i Ivana Žužul uvjerljivo pokazuju da su načini prikazivanja rodnog identiteta nužno proturječne prakse koje se u interpretiranim književnim tekstovima, u razdoblju od tridesetih godina 19. stoljeća do suvremenosti, manifestiraju kao nikad dovršiva igra. Složena čitanja književnih tekstova, izvedena pitko i zarazno, i sama postižu etičke i političke učinke koje analiziraju. Neposlušne su stoga važan doprinos proučavanju novije hrvatske književnosti u svjetlu suvremenih književnih i kulturnih teorija, osobito teorija roda. (Lana Molvarec)

U studiji Kristine Peternai Andrić i Ivane Žužul pitanja identiteta i reprezentacije, koja se u proučavanju književnosti zadnjih desetljeća sveudilj postavljaju a da pritom odgovori na njih svejednako ustrajno izmiču, shvaćena su kao hermeneutička perspektiva koja potiče čitanje a ne kao preskriptivni heuristički kalup koji kontrolira značenja. Kako im je polazište moderno shvaćanje književnog pisanja kao prikazivanja neprikazivog, što podrazumijeva načelno odbijanje bilo kakve jednoobraznosti prikaza i svakog oblika interpretativnog esencijalizma, na nizu u svakom pogledu raznorodnih primjera pokazuju kako ne samo sve identitete, pa posljedično i svaku reprezentaciju, nego osobito iskustvo čitateljskog tumačenja, presudno određuje ambivalentnost denotacije i kontingencija konotacija, višestrukost aspekata i fragmentiranost smisla, te naročito neraspletiva ispremreženost (auto)referencijalnih odnosa. Zahvaljujući jasnoj svijesti o procesualnoj (a ne proceduralnoj) prirodi teksta, koji nastaje trajnom povratnom spregom pisanja i čitanja (a ne jednoznačnim kauzalnim slijedom), neposlušnima se pokazuju kako pomnom analizom izdvojeni pripovijedanjem uobličeni likovi, sa sve pripadnim diskurzivnim rodnim mjestima, tako i same autorice. (Tomislav Brlek)

Predstavljanje će biti u srijedu, 6. martra 2024. u 17 sati u maloj svečanoj dvorani (Lorenza Jägera 9, I. kat, dvorana 39) Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Preuzeto sa portala historiografija.hr

04.03.2024

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.