Maoča – „selo neveselo“ i život Karavlaha u socijalizmu

O Karavlasima u Bosni i Hercegovini nije puno pisano, pa se ne zna čak ni odakle su oni tačno došli. Početkom 20. stoljeća je Todor Filipescu pisao kako je riječ o Rumunima koji su se na naše prostore doseljavali krajem 16. i početkim 17. stoljeća, dok su neki tvrdili kako se oni u naše krajeve dosaljevaju tek početkom 19. stoljeća. U socijalističko doba pravljena su i određena etnografska istraživanja u nekim karavlaškim naseljima, a jedan dio je objavljen i u časopisu Članci i rasprave Zavičajnog muzeja u Tuzli.

Iz svih istraživanja se može zaključiti kako je doista riječ o etničkoj grupi koja se u Bosnu i Hercegovinu doseljava iz južne Rumunije, koja se zvala Crna Vlaška (prostor zapadno od Bukurešta). Nikola F. Pavković je tvrdio da je riječ o rumunskim Ciganima koji su svoj prvobitni maternji jezik zamijenili rumunskim, a koji se od ostalih Cigana razlikuju i po jeziku, ali i po tome što su svi pravoslavne vjere. Pavković je također navodi da neki Karavlasi ne vole da ih se naziva Ciganima: „Mi Karavlasi smo čisti – Gurbeti su prljavi; mi ne krademo – oni kradu; mi nikada ne jedemo lipsano bravče – oni jedu; mi nikada nismo izbjegavali vojnu obavezu – oni su oduvijek sjekli po jedan ili dva prsta desne ruke samo da ne idu u vojsku“.

Sva antroploška istraživanja su pokazala da su Karavlasi - Cigani koji su došli iz Rumunije, ali su se mnogi tokom vremena asimilirali sa drugim pripadnicima u novoj sredini, a mnogi su se čak i nacionalizirali u srpsku naciju, poput Karavlaha iz mjesta Čipuljići kod Bugojna.

Ovdje upućujemo na jedan rad Nikole F. Pavkovića pod naslovom „Karavlasi i njihovo tradicionalno zanimanje“, koji je objavjen u časopisu „Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne“. Ovaj članak se može čitati i Ovdje. U članku se govori o porijeklu Karavlaha, njihovom čančarskom zanimanju (izrada posuđa od drveta) i ukazuje na razloga propadanja tog zanimanja (ograničenja u sječi šuma, teškoće u prodaju njihovih drvenih proizvoda...), što otežava njihov život. Oni se teško privikavaju na zemljoradnju, a šumare krive za sve svoje probleme.

Također upućujemo i na dokumentarni film "Čančari", snimljen 1967. godine u režiji Midhata Mutapčića, koji svjedoči o životu Karavlaha u mjestu Maoča u vrijeme socijalizma. Stojan Stanković, tadašnji predsjednik SSRN u Maoči, u ovom filmu priča o životu Karavlaha u vrijeme socijalizma. Ko su Karavlasi? Čime se bave? Kako žive? Kakvi su odnosi u porodici? Zašto se rijetko vjenčavaju? Kako se prema tome odnose komunisti? Kakav je odnos prema vojsci? Zašto vole film Kozaru? Kakav je njihov odnos prema socijalizmu? „Socijalizam je svugdje došao, ali ovdje u Maoču neće ni za hiljadu godina“. Zašto propada čančarski zanat, čime su se Karavlasi u Maoči uglavnom bavili? Zašto povremeno odlaze na sezonski posao u Vojvodinu i zašto ih tamo nerado prihvataju na posao? Šta je to sezonska škola pod šatorom, koja se povremeno otvara u Maoči?

Film je svjedočanstvo o jednom vremenu, govori o životu Karavlaha u Maoči, kojih više tamo nema.

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.