Druže Janša, da li te u noćnim morama proganjaju Bošnjaci ubijeni u Srebrenici?

Ne nedavnu izjavu slovenskog premijera Janeza Janše da se genocid u Srebrenici ne bi desio „da su Ujedinjeni narodi osudili komunistički genocid na isti način kao što su osudili holokaust" reagirao je i slovenski novinar Matej Šurc, koji je skupa sa Blažom Zgagom autor trologije pod naslovom „U ime države“, u kojoj istražuje trgovinu oružjem tokom ratova 1990-ih. Šurc je na svom Facebook profilu napisao i u izjavi za naš portal još jednom naglasio kako je Janez Janša posljednja osoba koja može govoriti o genocidu u Srebrenici.

„Postoje izjave kojima se Janez Janša približava granici ludila i izjave kojima prelazi tu granicu. Ono što je ovih dana rekao o Srebrenici, jedno je od posljednjih. Janša je posljednji u ovoj zemlji koji može podsjećati na genocid u Srebrenici i tužnu sudbinu bosanskih muslimana ili Bošnjaka u brutalnom ratu u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine.

Možda se još neko sjeća afere s mariborskim oružjem, koja je prije dvadeset i sedam godina okupirala cijelu Sloveniju: 21. jula 1993. Janša je uz veliku pompu otkrio oružje na mariborskom aerodromu. Tamo su pronašli 120 tona oružja, više od 11.000 kalašnjikova, 750.000 komada municije, 40 minobacača s više od devet stotina mina i 25 raketnih bacača s 210 raketa. Oružje je proizvedeno u Kini, dolazilo je iz Sudana, a bilo je namijenjeno naoružanju Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja je branila suverenitet i neovisnost međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Prijevoz je organizirala američka CIA, naravno uz znanje Clintonove administracije koja se u to vrijeme, unatoč embargu na oružje, šutjela. Željela je pomoći državi koja krvari, a koju su bijesni Karadžićevi i Mladićevi mesari rastrgali uz pomoć svog političkog kuma Miloševića. S druge strane, Tuđmanova je Hrvatska također pooštrila svoje grabežljive pipke protiv BiH.

Ali oružje namijenjeno pravim braniteljima - Armiji R BiH - nikada nije dospjelo u prave ruke. I to zahvaljujući Janšinoj "zasluzi"! Na aerodrom u Maribor stiglo je u jesen 1992. godine, gdje se zaglavilo nakon što su izbili sukobi između HVO i Armije R BiH. Janša je "otkrio" oružje kako bi se nosio sa svojim političkim protivnicima u Sloveniji i istodobno skrenuo pozornost na druge stvari, jer su mu policijske vlasti tada već bile za vratom zbog ilegalne trgovine oružjem s Hrvatskom.

Kad je Janša na konferenciji za novinare 21. jula 1993. objasnio svoje "otkriće", upozorio je da je oružje navodno "spremno za komunistički puč u Sloveniji". Ali, u to je vrijeme samo nekolicina ljudi shvatila da je Janša „prolupao“, ali danas - sa sličnim glupostima koje pokazuje i navedena izjava o genocidu u Srebrenici, - to zna već mnogo ljudi u Sloveniji i inozemstvu. Barem to! Za dogmatske vjernike u „janšizam“, međutim, nijedan logičan dokaz normalnog svijeta ne vrijedi ni za što.

Već u prvim godinama neovisne države slovenska politika i javnost bili su podijeljeni na Janšine pristaše i protivnike. Otprilike godinu dana nakon što je afera izbila, Hasan Čengić, ovlašteni predstavnik Vlade BiH i glavni logističar Armije BiH, kojem je zadatak bio kroz Sloveniju nabaviti oružje za branitelja, svjedočio je na tajnoj sjednici Narodne skupštine. Tada je zbunjenim i sukobljenim poslanicima objasnio da se radi o dogovorenoj međudržavnoj pomoći napadnutoj zemlji. Da to nije bila zavjera slovenskih komunista niti bilo kakvo privatno krijumčarenje.

Čengić je tada poslanicima rekao: "Afera je Sloveniju koštala nekoliko stotina milijuna dolara, možda čak i milijarde. To su izgubljeni poslovi. Predstavnici najodgovornijih struktura u nekim dežavama, u Saudijskoj Arabiji, Turskoj, Pakistanu, Iranu, pitali su me da li se Sloveniju uopće može uzimati ozbiljno" izjavio je Čengić 4. jula 1994. godine.

Matej Šurc otkriva da je nekoliko puta razgovarao s Čengićem. Tokom posljednjeg razgovora, Čengić se zapitao: "Kakav je to čovjek Janša koji svoju vlastitu državu optužuje za kršenje embarga, dok je on sam - i to u velikoj mjeri - mogao kršiti embargo, jer je prethodno oružje prodavao Hrvatskoj i meni kao predstavniku vlade BiH."

U svom istraživanju Šurc je proučavao brdo dokumenata o trgovini oružjem i skandalima povezanim s tim. „Razgovarao sam s više od stotinu svjedoka, od kojih sam neke opisao u trilogiji „U ime države“ i u knjizi „Prevarena Slovenija“. I pratio sam ratove na Balkanu dugi niz godina. Hodao sam hrvatskim i bosanskim ratištima i čudio se šta je jedan čovjek sposoban učiniti drugom čovjeku. Pitao sam borce i oficire Armije BiH kako će upotrijebiti oružje koje očekuju sa mariborskog aerodroma. Tokom razgovora čuo sam i za hrabar plan probijanja bošnjačkog prstena oko Sarajeva. Ali, oružja nije bilo i ideja proboja nije uspjela. Tada su gotovo sve rute do olimpijskog grada, osim Srba, kontrolirali i Hrvati, što je otežavalo transport oružja Armiji BiH. Iz dokumenata kojima raspolažem je jasno da su ministar obrane Janša i njegov hrvatski kolega Gojko Šušak (hercegovačkog porijekla) održavali vrlo bliske kontakte.

Dugo nakon afere s mariborskim oružjem, Sarajevo je bilo gađano srpskim granatama s okolnih brda i ubijani civili koji su ostali u gradu. Ne možemo zanemariti zastrašujuću činjenicu da su sredinom 1993., kada je Janša oduzeo oružje, četvorica boraca Armije BiH dijelila po jednu automatsku pušku.

Druže Janša, da li te u noćnim morama proganjaju Bošnjaci ubijeni u Srebrenici, Sarajevu, Bijeljini, Žepi, Foči ...? Ne brini ako te uplaše. Ubrzo će ih nestati, jer ne mogu oživjeti beznadni kameni primjerci. Ni na ovom, ni na onom svijetu,“ ističe Šurc na kraju.

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.