Povijesne crte o Tuzli fra Stjepana Ikića

Marko Matolić je priredio i kao knjigu objavio rukopis fra Stjepana Ikića „Povjestne crte o Tuzli“.

Fra Stjepan Ikić rođen je 2. veljače 1849. godine u Štrepcima, župa Zovik. Školovao se u Vijaci a humanističke znanosti i filozofiju studirao je u Kraljevoj Sutjesci. U novicijat je stupio 1864. godine. Studij bogoslovije započeo je u Đakovu ali se zbog slabog zdravlja nakon dvije godine vraća u Bosnu te treću i četvrtu godinu završava u Sutjesci i Gučoj Gori. Mladu misu rekao je u Zoviku 1871. godine. Sljedeće godine imenovan je za učitelja u osnovnoj školi u Kraljevoj Sutjesci a potom i u Varešu. Godine 1875. postavljen je za meštra novaka u Kraljevoj Sutjesci. Kada je 1882. godine Novicijat prebačen u Fojnicu, fra Stjepan je došao za župnika u Tuzlu. U tom mandatu ostao je šest godina, do 1888., kada je izabran u provincijsko vijeće te je postao i prodirektor filozofskog studija u Sutjesci. Nakon toga proveo je godinu dana u Sarajevu a od 1890. godine nakratko je bio i prodirektor filozofskog studija na Plehanu. Godine 1891. po drugi put dolazi u Tuzlu na mjesto župnika i u tom mandatu sagradio je crkvu koja je posvećena 1894. godine. Naredne, 1895. godine, fra Stjepan je postao gvardijan u samostanu u Kraljevoj Sutjesci a 1900. godine po treći puta dolazi za župnika u Tuzlu i tu ostaje naredne četiri godine. U tom mandatu osnovao je pjevačko društvo Majevica i jedno vrijeme bio predsjednik istog društva. Godine 1904. postao je župnik u Varešu a 1911. godine odlazi u mirovinu u samostan u Kraljevoj Sutjesci. Međutim, kada je 1913. godine Novicijat vraćen u Sutjesku, fra Stjepan je postao meštar novaka. Umro je u Kraljevoj Sutjesci 1. kolovoza 1924. godine.

Dakle, da je fra Stjepan u Tuzli, kao župnik, proveo 14 godina. Njegov rukopis „Povjestne crte o Tuzli“ nastao je poslije 1893. godine. Pisao ga je na temelju tada dostupnih povijesnih izvora i osobnih opažanja. Pa iako rukopis odiše historiografskim romantizmom i pristrasnošću – suvremeni čitatelj će se malo iznenaditi kada vidi da pristrasnost ne mora nužno biti agresivna i nametljiva – njegova vrijednost je ipak velika. Trudeći se dati djelu znanstveni karakter, fra Stjepan povezuje podatke o prošlosti franjevačkih samostana, župa i Reda na ovom području, prikupljene iz povijesnih izvora, u jednu narativnu cjelinu. Bilježi i neke stvari kojima je i sam svjedočio i taj dio rukopisa je naročito zanimljiv i jedinstven.

Na naslovnici knjige je dosad nepoznati crtež Donje Tuzle Mensura Derviševića, jednog od najpoznatijih tuzlanskih slikara svih vremena, čije je izložbe otvarao Meša Selimović. Derviševićev atelje bio je smješten na brdu Kicelj iznad Tuzle a danas je to ruševno leglo zmija i štakora koje su čak i narkomani počeli izbjegavat.

13.09.2023