Fotografija sovjetske zastave na krovu Reichstaga 1945. je retuširana

Piše: NADA ZDRAVIČ

Jedan od najpoznatijih profesionalnih fotografa Drugog svjetskog rata i autor “Sovjetske zastave na krovu Reichstaga” snimljene 2. maja 1945. je Evgeni Haldei (1917-1997). Ukrajinski Židov, bio je zaposlen u novinskoj agenciji TASS i vojnik sovjetske armije. Krajem aprila 1945. šef ga šalje u Berlin. Haldei u ekonomatu Agencije zaduži nekoliko crvenih stolnjaka, koji su služili za sindikalne proslave. Sa prijateljem krojačem Israelom Kischtserom sašio je tri zastave na koje su dodali srp i čekić, ambleme KP-a SSSR-a.

Haldei je zastavama probao zavijoriti na tri različita mjesta u Berlinu: na aerodromu Tempelhof, na Brandenburškoj kapiji i na krovu Reichstaga. Rekao je vojnicima da se ispenju na Parlament. Ispod je bio Berlin u plamenu: svjetlo za fotku je tu bilo najbolje.

Za službenu propagandu, zastavom su zavijorili Gruzijac Meliton Kantaria (jer je Staljin Gruzijac), i Rusi Mihail Jegorov i Aleksei Beretz. Istina, da su na fotografiji Aleksei Kovalev, Leonid Goruchev iz Minska i Abdulkarim Ismailov iz Dagestana, otkrivena je na 50. godišnjici proslave pobjede u Velikom domovinskom ratu. Imena vojnika su prikrivana, jer je “Kremlj na svaki način htio prikazati da se radi isključivo o ruskoj pobjedi, i da je učešće vojnika drugih naroda – Ukrajinaca, Armena, Bjelorusa, bilo minornog značaja”. To je poslužilo usijanju ruskog nacionalističkog duha.

Haldei je sutradan poslat u Moskvu da fotku preda TASS-u. Agencija je namjeravala snimak predstaviti kao službeni, pod uvjetom da je Haldei retušira: vojnik koji pridržava suborca na svakoj ruci ima po – sat. Taj uočljivi dokaz o pljački nije išao u prilog visokog morala vojnika Crvene armije i sovjetskog besprijekornog ponašanja. Haldei je morao ispraviti grešku i retuširati fotku.

Dakle: simbol pobjede Crvene armije nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu, nije samo brižljivo insceniran, nego je i retuširan. Kasnija istraživanja su pokazala da je autor originalnom snimku dodao i oblake prepune dima nad okolnim zgradama.

Evgeni Haldei je rođen na jugu Ukrajine u godini ruske revolucije. Kad mu je bilo godinu dana u pokolju je ranjen metkom od kojeg je stradala njegova majka. Sa 15 godina napravio je prvi fotoaparat od kartonske kutije i stakala bakinih naočala, koja su mu poslužila kao objektivi. Agencija TASS ga je angažirala kad mu je bilo 19 godina.

Tridesetih prošlog vijeka je na odsluženju vojnog roka u Daljnivostoku, duž granice sa Kinom. Snima i uvijek sam izrađuje svoje fotke. Kad je Njemačka napala SSSR, Haldei je u Moskvi napravio prve ratne fotografije. Mobiliziran je i raspoređen u Murmansk kao specijalni ratni dopisnik. 1943. je u Ukrajini, gdje je njemačka vojska, u sklopu Finalnog rješenja, vršila pokolje. Evgenijev otac i polusestre su živi bačeni u napušteno rudarsko okno.

S druge strane svijeta, slavni ‘ratni dopisnik’, Amerikanac Ernest Hemingway (1899-1961), 1944. je pisao knjige i ratovao za Hotel Ritz u Parisu. Haldei je nastavio snimati na frontovima u Rumunjskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji, Poljskoj, Madžarskoj, Austriji i Njemačkoj.

Nakon 1945. Haldei je akreditiran za Konferenciju u Postdamu i tako postao autor najpoznatije fotografije Staljina, Churchilla i Trumana. Bio je jedan od sovjetskih reportera na suđenju u Nűrnbergu. Snimio je Hermanna Göringa, što prije njega niko nije uspio. Zauzeo je mjesto tajnika jednog od ruskih sudija i uslikao Göringa za objedom. Ovaj je, iznerviran što ga snima kako kusa iz željeznog lonca, rukama sakrio glavu. Haldei je poslije priznao da se obradovao što je uspio izbaciti iz takta nacističkog vođu, koji je u sudnici djelovao nepokolebljiv.

U SSSR-u je snimao ‘uspjehe komunizma, grandiozne tvornice i velike manifestacije u slavu Staljina’. Ali, Koba je započeo rat protiv ‘kosmopolitizma’, što je bio “ljepši naziv” za Židove: Haldei je 1948. dobio otkaz u TASS-u. Nastavio je raditi za mali sindikalni list, gdje mu je striktno zabranjeno snimati muzičare Židove. Poslije će objasniti da je napravio mnoštvo fotografija Rahmanjinova i Hatchaturiana. Iz predostrožnosti je uništio sve fotke obilježavanja židovskih proslava.

Ovdje bih, umjesto komentara, navela citat Frantza Fanona iz knjige “Crna koža, bijele maske”, koja datira iz tih, pedesetih godina: “Kad uključim radio, i čujem da su u Americi ‘crnčuge linčovane, kažem: Slagali su nas. Hitler nije mrtav’. Kad uključim radio i čujem da ponižavaju i vrijeđaju Židove, da su prezreni, i žrtve pogroma, kažem da su ‘nas slagali, Hitler nije mrtav’. Kad konačno uključim radio i saznam da je u Africi uspostavljen i ozakonjen prisilni rad, kažem: ‘Zaista su nas slagali, Hitler nije mrtav.’”

Nakon Staljinove smrti, godine kad je ratni dopisnik Hemingway dobio Pulitzerovu nagradu, Haldeija je angažirao komunistički organ Pravda. Putovao je sovjetskim republikama i snimao režimske glavešine. Sedamdesetih godina, žrtva ponovnih antisemitskih čistki, Haldei je opet dobio otkaz. Prijatelji mu pomažu preživjeti.

Priznanje za njegov profesionalni rad stiglo je nakon pada komunističkog režima. Ovjekovječio je nacizam i užase rata, ali nije snimao patnje Sovjetā. Odbio je slikom svjedočiti o istrebljenjima Židova. Haldeijev život je neprestana drama, roman sa trenucima sreće i neizrecive žalosti okosnice režima, koji je čovjeka, njegov i talenat i rad i žrtvu, upotrijebio za svoje ciljeve. Stručnjaci i umjetnici iz cijelog svijeta ocjenjuju da su Haldeijeve fotke jedinstvena povjesna freska.

Čuvenoj fotki Pobjede sa krova Reichstaga uzor je bila ona američkog fotografa Joea Rosenthala, također porijeklom ruskog Židova, koji je februara 1945. snimio zastavu u rukama američkih vojnika na japanskom otoku Iwo Jima, i za koju je iste godine dobio Pulitzerovu nagradu. Protumačeno je da je na taj način i Zapad priznao Haldeijev iznimni talenat i dalekosežnost njegovog rada.

Dan Pobjede nad fašizmom i kraj Drugog svjetskog rata u Europi se obilježava 8. maja. Predstavnici njemačke komandanture su predaju potpisali u Berlinu 8. maja 1945. u 23h01 u prisustvu predstavnika SAD-a, SSSR-a, Velike Britanije i Francuske. Rusija Dan pobjede slavi 9. maja, zbog razlike u mjerenju vremena: kalendarski je dan potpisivanja u Berlinu - u Rusiji već bio 9. maj.

Izvor: Oslobođenje.

09.05.2023