Da li je Njemačka kriva za raspad Jugoslavije?

U organizaciji Društva za jugoistočnu Europu i Fondacije Friedrich Naumann u utorak, 2.5. 2023. je u u Münchenu organzirana diskusija pod nazivom „Njemačka vanjska politika i raspad Jugoslavije 1991." Diskusiju je moderirao Michael Martens, dobar poznavatelj prilika u jugoistočnoj Europi, koji je u uvodu ukazao na to s kakvim apsurdnim tezama svjetska javnost suočavala posljednjih tridesetak godina kada je u pitanju uloga Njemačke u procesu raspada Jugoslavije. Poput one američkog komentatora društvenih zbivanja Noaha Chomskog koji je u priznanju Slovenije i Hrvatske vidio nastavak suradnje nacističke Njemačke i ustaške Hrvatske. Da je njemačko priznanje Hrvatske i Slovenije uzorokovalo rat vjerovao je (neko vrijeme) i tadašnji ministar vanjskih poslova SAD-a Warren Christopher.

„Već i sama činjenica da mi o priznanju Slovenije i Hrvatske od strane Njemačke raspravljamo i preko trideset godina nakon ovog događaja, pokazuje da nešto s tim događajem nije bilo u redu", rekao je u svom završnom izlaganju Johannes Haindl, bivši diplomat i zaposlenik njemačkog veleposlanstva u Beogradu u razdoblju od 1989. do 1991.

Na početku rasprave u Münchenu je austrijski autor i novinar Norbert Mappes-Niediek ublažio svoju tezu iznesenu u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Rat u Europi: raspad Jugoslavije i preopterećeni kontinent" (Rowohlt, 2022.) po kojoj je priznanje Hrvatske i Njemačke krajem 1991. ubrzalo početak rata u Bosni i Hercegovini.

"Priznanje Hrvatske i Slovenije je vodstvo u BiH satjeralo u kut i ono je bilo primorano donijeti odluku o samostalnosti", rekao je Mappesw-Niediek i zaključio kako tadašnji ministar vanjskih poslova Njemačke i motor procesa priznavanja Hrvatske i Slovenije Hans-Dietrich Genscher "uopće nije mislio na Bosnu i Hercegovinu". Međutim u tijeku rasprave svi sudionici su se složili oko toga da se rat u BiH pripremao već mnogo prije nego što je Njemačka 23. decembra 1991. priznala Sloveniju i Hrvatsku.

"Signali da dolazi do rata su bili mnogo ranije prisutni. Rašković i Karadžić su već i prije otvoreno govorili o spajanju srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dijelilo se oružje. Priznanje je vjerojatno spriječilo još gora ratna razaranja", rekla je sudionica rasprave i povjesničarka sa Sveučilišta u Grazu Armina Galijaš. Ona je podsjetila pod kojim okolnostima je donesena odluka o priznanju."Treba imati na umu da je u trenutku kada je donesena odluka bjesnio rat: Vukovar je bio uništen, Dubrovnik bombardiran. Nije se sjedilo u konferencijskoj sobi i razmišljalo kako ćemo dalje. Bjesnio je rat", podsjetila je Galijaš.

Povjesničarka sa Sveučilišta u Münchenu Marie-Janine Calic jedina je među okupljenima zastupala kritiku Njemačke predvodničke role kada je u pitanju priznanje Hrvatske i Slovenije. Ona smatra da je priznanje ovih dviju jugoslavenskih republika u tom trenutku "onemogućilo neke mehanizme mogućeg kasnijeg pritiska na ratne strane".

No da se ipak nije radilo o nekom "soliranju" Njemačke ukazao je Martens spominjući činjenicu da su sve zemlje tadašnje Europske zajednice bile za priznanje Hrvatske i Slovenije. Jedini "grijeh" Njemačke je bio taj što je taj potez izvršila tri sedmice prije dogovorenog datuma. Oko samog čina priznanja nije bilo dvojbe. Za to se još u septembru 1991. zalagao i lord Carrington koji je predvodio mirovne pregovore Europske zajednice. Njemačko isticanje u jugoslavenskoj krizi Michael Martens je obrazložio geografskom blizinom i povezanošću kroz mnoge državljane Jugoslavije koji su živjeli i žive u Njemačkoj, za razliku od Francuske ili Velike Britanije.

Izvor: Deutsche Welle.

Članak koji je Michael Martens pisao o ulozi Njemačke u raspadu Jugoslavije dostupan je ovdje.

04.05.2023