Martens: „Srebrenica“ bila nešto što je u Evropi 1991. godine izgledalo nezamislivo

Mihael Martens (Michael), njemački novinar, pisac i stručnjak za balkanska pitanja, dugogodišnji politički dopisnik lista „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ (FAZ), u intervjuu za „Avaz“ osvrnuo se na dokument koji je nedavno objavio o planovima Franje Tuđmana za podjelu BiH, rezultate izbora u Bosni i Hercegovini, djelovanju visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christin Schmidt), Željka Komšića i idejama o preustroju naše države.

Intervju je vodio Danijal Hadžović, a mi prenosimo jedan dio.

Nedavno ste u FAZ-u objavili dokument koji je izazvao ogromnu pažnju na području bivše Jugoslavije, a iz kojeg je vidljivo da je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman još u ljeto 1991. godine, prilikom susreta s kancelarom Helmutom Kolom (Kohlom) i ministrom vanjskih poslova Njemačke Hansom Ditrihom Genšerom (Hans-Dietrich Genscher), se zalagao za podjelu Bosne i Hercegovine. Ako su najvišim zapadnim dužnosnicima bile jasne namjere Tuđmana i Slobodana Miloševića da podijele Bosnu i Hercegovinu, zašto su dopustili da taj plan u konačnici krene s realizacijom?

- Istina je da Tuđman ni u razgovorima s Kohlom i Genscherom nije skrivao uvjerenje da Bosna nije prava država i da nema šanse opstati. Postoji više dokumenata koji opisuju povjerljive susrete Tuđmana i njemačkih diplomata ili političara koji to pokazuju. Tuđman je to rekao s različitim stepenima jasnoće, ovisno o kontekstu i sagovorniku. Isto vrijedi i za Miloševića, naravno, koji je imao puno više resursa da uništi Bosnu od Tuđmana. Također je jasno da je u svim dokumentima koje sam vidio u arhivi njemačkog Ministarstva vanjskih poslova vlada u Bonu vrlo jasno dala do znanja da ni pod kojim uvjetima neće prihvatiti da Srbija i Hrvatska tretiraju Bosnu kao svoj plijen i međusobno je dijele. Drugo je pitanje, naravno, što su ta upozorenja značila u praktičnom smislu, jer je Njemačka – čak možda i više nego danas – 1991. bila ekonomski div, ali vojni patuljak. Čak i da je htjela, ne bi mogla vojno pomoći Bosni, jer je naš ustav u to vrijeme zabranio angažiranje njemačkih trupa izvan teritorija NATO-a. Osim ovih ustavnih ograničenja, njemačko stanovništvo bilo je daleko od spremnog na pomisao da se njemački vojnici šalju u različite zemlje, a posebno ne one koje je Njemačka okupirala i gdje je počinila strašne zločine u Drugom svjetskom ratu. Istovremeno, situacija je bila ozbiljna. Postoje mnogi izvještaji njemačke ambasade u Beogradu iz 1991. koja upozoravaju njemačko Ministarstvo vanjskih poslova da je nasilni sukob neizbježan u Bosni. Neki ljudi kažu da je Genscher jednostavno ignorirao ta izvješća. Mislim da to nije potvrđeno arhivskim dokumentima. Čini se da je Genscher doista vjerovao da bi priznanje Slovenije i Hrvatske također moglo spriječiti rat u Bosni.

Da li je to bilo pomalo naivno?

- To je bilo naivno, naravno. No, je li to bilo naivnije od uvjerenja mnogih ljudi u Bosni koji su i nakon Vukovara u novembru 1991. i dalje govorili: „Ono što se događa u Hrvatskoj ne može se dogoditi u Bosni.“? Kao što sada znamo, u Bosni su bile moguće i gore tragedije od Vukovara. Ali zaista vjerujem da je „Srebrenica“ bila nešto što je u Evropi 1991. godine izgledalo nezamislivo. Generalno govoreći, ako ne govorimo o Njemačkoj 1991., nego općenito o Zapadu devedesetih, može se reći da su pojedini čimbenici tzv. Zapada, posebno u Parizu i Londonu, željeli da Srbija odvoji što više bosanskog teritorija. Brendan Simms ispričao je tu priču u svojoj knjizi „Unfinest hour“ ("Najsramniji trenutak").

Cjelovit intervju dostupan na portalu lista Avaz.

Tajni dokumenti o politici Njemačke prema Jugoslaviji

Je li Njemačka kriva za izbijanje najgorih ratova u Europi do danas od 1945. godine? Snosi li njemačka politika odgovornost za raspad jedne države, za višegodišnje krvoproliće s brojnim pokoljima, za više od 120.000 mrtvih i stotine tisuća protjeranih i izbjeglica? Kada bi oni koji optužuju bili u pravu, to bi značilo da je Savezna Republika Njemačka agresivna razbojnička država koja bezobzirno započinje ratove. To otprilike tvrdi legenda koja se širi već desetljećima u raznim varijantama, ali u osnovi uvijek govori kako je Njemačka 1991. godine „preuranjenim priznanjem Hrvatske i Slovenije" pokrenula krvavi raspad Jugoslavije. Ovisno o zagovorniku, ovaj se narativ proteže sve do danas, pa se Berlin tako može djelomično učiniti odgovornim i za aktualne sporove na Balkanu. ....

11.04.2023