Pismeni graditelji socijalizma

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona objavio je knjigu „Pismeni graditelji socijalizma. Opismenjavanje stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu obnove (1945-1948)“, autora dr Semira Hadžimusića.

Knjiga se temeljni na izvornoj građi iz Arhiva Jugoslavije, niza arhivskih fondova pohranjenih u arhivima u Bosni i Hercegovini (Arhiv BiH, Historijski arhiv Sarajevo, Arhiv Tuzlanskog kantona, Arhv Unsko-Saanskog kantona), te brojnih objavljenih izvora i literature. Knjiga se bavi važnim segmentom bosanskohercegovačke historije poslije Drugog svjetskog rata. Akcenat je stavljen na analizu načina i uloge opismenjavanja stanovništva u prve tri poslijeratne godine, te na ulogu u razvoju kulture i obrazovanja, kao i na društvene posljedice koje je proces opismenjavanja imao u širem bosanskohercegovačkom kontekstu. Pri tome je autor pošao od zatečenog stanja u kojem je većina bosanskohercegovačkog stanovništva početak socijalizma dočekala nepismena. Ukazuje se na historijsku pozadinu takvoga stanja, te potom pokazuje kako se odvijao proces obnove Bosne i Hercegovine i stvaranje institucionalnih pretpostavki za masovnije procese opismenjavanja (analfabetski tečajevi, otvaranje niza škola) koje nakon prvobitnih kampanja opismenjavanja stanovništva (kroz razne oblike djelovanja društvenih i političkih organizacija) postepeno prerasta u organizirani sistem koji će se pokazati uspješnim u kreiranju „pismenih graditeja socijalizma“. Iz toga je vidljivo kako se autor ne zadovoljava samo prostom rekonstrukcijom metoda opismenjavanja i organizacionom strukturom sistema obrazovanja, nego traga za pozadinom tog procesa (izgradnja socijalizma). U tom dijelu autor se pridružuje istaživačima, kakvih je posljednjih decenija sve više ne samo u postjugoslavenskim zemljama nego i u Evropi, koji se bave temama stvaranja „socijalističkog čovjeka“ u Jugoslaviji. U ovoj je knjizi autor vrlo konkretno pokazao kako se provodio poces opismenjavanja seljaštva i radnika u Bosni i Hercegovini, te kakva je uloga pojedinih društvenih organizacija (AFŽ i drugih), potom vjerskih zajednica ili pojedinih kulturnih društava u tom procesu. Ključni zaključak jeste da je u pitanju kompleksan proces, koji je nailazio na razne izazove, ali je tadašnja vlast imala jasnu viziju šta želi postići. U vrijeme kojim se autor bavi, Bosna i Hercegovina je napravila prve značajnije korake u modernizaciji svoga društva. Kasnije su se ti procesi samo intenzivirali, ali ono što je uspostavljeno kao osnova neposedno nakon Drugog svjetskog rata odredilo je pravce razvoja bosanskohercegovačkoga durštva sve do kraja socijalizma.

Knjiga još jedanput skreće pažnju na važnost temeljitih arhivskih istraživanja, bez kojih nema napretka naše nauke. Zbog toga će ova knjiga dati važan doprinos razvoju historiografije u Bosni i Hercegovini.

17.03.2023