Alexander Langer - Umijeće zajedničkog življenja

Izdavačka kuća „University Press“ iz Sarajeva je objavila knjigu „Umijeće zajedničkog življenja. Alexander Langer: Od Južnog Tirola do Srebrenice“, koju su uredili Sabina Langer i Ladislav Tadić, a sa talijanskog preveli Zoran Herceg, Matej Vrbac i Ljiljana Zufić.

Riječ je o zborniku tekstova Alexandera Langera i tekstova njegovih prijatelja o njemu. Alexander Langer (1946. – 1995.) je rođen u Južnom Tirolu, u kraju koji je nekada bio dio Austrije, ali je poslije Prvog svjetskog rata dodijeljen Italiji. Većinu stnovništva su činili Nijemci, ali je prisutnost Talijana bivala sve snažnija. Alexanderov tac je bio Jevrej, a majka katolkinja. O odrastanju u takvom ambijentu Alexnder Langer je pisao u svom tekstu Minima personalia. Najprije je pohađao franjevaču gimnaziju, a potom studirao sociologiju i pravo, gdje je i doktorirao. Bio je pacifista, u svom intelektualnom i političkom djelovanju tražio je nove opcije suprotstavljene „etničkim torovima“. Pristupio je prvobitno lijevoradikalnoj organizaciji Lotta continua (Neprestana borba), a potom stranci zelenih pod nazivom Nova ljevici. Jedan je od osnivača Zelenih u Italiji. Godine 1989. izabran je u Evropski parlament i postao je predsjednik grupe Zelenih. I 1994. izabran je u Evrpski parlament, gdje se „pored tema vezanih za okoliš, u svojstvu evropskog parlamentarca bavio zajedničkim životom, dajući sebe u traganju za rješenjem ratova koji su morili tadašnju Jugoslaviju“. Napisao je važan tekst „Pokušaj dekaloga za multietničko zajedničko življenje“. Marijana Grandits ga naziva „prorokom, pionirom, istraživačem granica“. U tom je tekstu Langer tvrdio kako „multietnički, multikulturalni, multijezični, multinacionalni suživot (...) pripada i sve će više pripadati normalnom stanju, nikako izuzetku“, svjestan da će se do te normalnosti doći na težak način.

Bio je vrlo aktivan u nevladinoj organizaciji „Verona Forum za mir i pomirenje na prostoru nekadašnje Jugoslavije“ od 1992. godine. Osuđivao je agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Jedan od njegovih poznatih tekstova je „Evropa umire ili opet se rađa u Sarajevu“, što je bio njegov apel upućen vođama evropskih država okupljenim 25. juna 1995. u Cannesu. Tuzla ga je fascinirala kao multikulturni grad.

Umro je 3. jula 1995. ne doznavši za genocid u Srebrenci, ali u ovom zborniku su i dva važna teksta koja omogućavaju da se bolje razumije uloga Alexandera Langera u povijesti. Ajna Jusić u tekstu „Postdejtonska mladost“ lijepo prezentira koliko su ideje Alexandera Langera nadahnuće za djelovanje Udruženja „Zaboravljena djeca rata“, dok Bekir Halilović piše o djelovanju grupe ADOPT Srebrenica, koji je pokrenut zahvaljujući Fondaciji Langer koja okuplja mlade građane Srebrenice bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Ova grupa je pokrenula Međunarodnu sedmicu sjećanja, koja pažnju Srebreničana usmjerava ka budućnosti, ali je oformila i Dokumentacioni centar kao arhivsku platformu koja prikuplja razne materijale koji svjedoče o životu u predratnoj Srebrenici. Ideja je da se, u duhu Langerovih ideja, stvaraju mostovi među mladim ljudima u Srebrenici „premošćuju granice, onako kako nas Alex uči, bez pretjeranog straha od osude i izopćenja iz vlastite zajednice“. Nastavimo ono što je Alex bio (Machen wir weiter, was Alex war).

Knjiga se može poručiti kod izdavača na email unipressarajevo@gmail.com.

04.11.2022