Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva u Kantonu Sarajevo

Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva u Kantonu Sarajevo obilježavan je svakog 9. maja. Uz Dan pobjede nad fašizmom, Kanton Sarajevo je od 9. maja 2009. do 9. maja 2019. obilježavao i sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva u dijelu koji se nalazio pod opsadom u periodu 1992-1995. Dana 9. maja 2009. godine otvoreno je Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. a tadašnji gradonačelnik Alija Behmen je ovo otvaranje obećao na Dan pobjede nad fašizmom.

Ove 2020. godine Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva je obilježen 5. maja. Od ove godine odlučeno je da Dan sjećanja ne bude više 9. maj i zamijenjen je 5. majem. Ovu promjenu je donijela Vlada Kantona Sarajevo. Za razlog ove promjene stoji objašnjenje kako je potrebno za Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva odrediti poseban dan, s obzirom da 9. maj u Kantonu Sarajevu ima mnogo događaja i aktivnosti a posebno oko obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom. Predstavnici Vlade KS su pozvali Udruženje roditelja ubijene djece Sarajeva 92-95. da se očituju o promjeni Dana ponudivši im dane između 2. i 9. maja, kada se obilježavaju Dani Kantona Sarajevo. Udruženje je od ponuđenih dana odredilo da taj dan bude 5. maj.

Osim pobjede nad fašizmom, 9. maj nema posebnu specifičnost koja bi asocirala na ubijenu djecu Sarajeva u periodu 1992-1995. Ako historijski pogledamo zločine nad djecom u tom periodu niti Peti niti Deveti maj nisu izabrani sa određenom karakteristikom podsjećanja upravo na ono što se tim Danom i obilježava, tj. na ubijenu djecu Sarajeva. Istraživanjem događaja i ubistava djece Sarajeva postoje počinjena dva ubistva djece 9. maja 1992. - u ulici Skenderija 56, općina Centar, u igri je ubijena djevojčica Nina Dedović a više djece je ranjeno. Istog dana, u ulici Kamenica 61h ubijena je djevojčica Zuhra Lingo. Obje su ubijene granatom. Dana 5. maja nema zabilježenih ubistava djece.

Međutim, određivanje Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva nije bio vezan niti za ove zločine niti bilo kakve zločine nad djecom Sarajeva u periodu 1992-1995. Postavlja se pitanje da li se u Kantonu Sarajevo ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini trebaju na ovaj način određivati datumi sjećanja na žrtve? Da li nas takvo određivanje datuma može dovesti do posljedica koje će mnogo izražajnije biti za 10, 20 ili više godina kada se bude nametala pitanja zbog čega je 5. maj Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva ako 5. maja nemamo, do sada, istraženih ubistava djece niti ima karakterističnih crta vezanih za ono na što on želi podsjećati? Da li je za bosanskohercegovačku historiju realno određivati datume po kalendaru aktivnosti Kantona Sarajevo i svrstati ih odnosno „nagurati“ u periodu od 2. do 9. maja bez određenih specifičnosti koji taj dan treba da ima? Šta odgovoriti onima iz Bosne i Hercegovine ali i svima drugima koji pitaju zašto se 5. maj obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, a logično je pitanje: A šta je bilo 5. maja? Kako objasniti turistima, istraživačima i svim drugima koje bude detaljnije zanimala ratna historija Sarajeva. Da li ovo može ići na ruku onima koji su ovaj grad napadali i držali ga u opsadi?

S druge strane, postoji niz događaja uz koje se mogao vezati Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Dan sjećanja se može vezati za prva ubistva djece u Sarajevu te izabrati jedan zajednički dan sa asocijacijom na prve žrtve. (Aida Zelić, ranjena metkom 31. marta, podlegla od posljedica ranjavanja 5. aprila, Samir Mišić ubijen metkom 5. aprila, Nadir Skikić ubijen granatom 21. aprila, beba Belma Ćutuk ubijena u granatiranju porodilišta 23. aprila, Midhat Zornić ubijen granatom 24. aprila). Dakle, Dan sjećanja može biti 31. mart kada je teško ranjeno prvo dijete u Sarajevu koje je 5. aprila od posljedica teškog ranjavanja podleglo. Ili 5. april dan smrti prvog djeteta, a toga dana dogodila se i smrt dječaka Samira Mišića. Može se izabrati zajednički datum u aprilu koji bi podsjećao na prve žrtve opsade.

Dan sjećanja može se vezati i uz datum najvećeg broja ubijene djece u jednom danu. Poput 26. juna 1993. godine kada je ubijeno sedam osoba od kojih šestero djece (Sanjin Rustenpašić, Sinanudin Šećerović, Belma Zijadić, Nihada Ćatić, Almir Poturić, Senad Pliska i punoljetna djevojka Velida Muftić). Na djecu u igri ispaljena je granata sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (SRK VRS). Ili 22. januara 1994. godine kada su na djecu na sankanju u ulici Klare Cetkin u opštini Novi grad ispaljene tri granate od strane SRK VRS-a. Tada je ubijeno šestero djece (sestre Indira i Jasmina Brković, Admir Subašić, Nermin Rizvanović, Danijel Jurenić i Mirza Dedović).

Granatama su gađane i tek rođene bebe a u više navrata granatirano je porodilište „Zehra Muidović“. Najteže i nastrašnije granatiranje porodilište je pretrpilo 26. na 27. maj 1992. kada je usljed silnog granatiranja došlo do nestanka struje u inkubatoru gdje su bile tri tek rođene bebe koje su preminule. Dan sjećanja može se vezati za ovaj događaj i biti 26. maj.

Dan sjećanja na ubijenu djecu mogao se vezati i za jedan dan u mjesecu kada je statistički ubijen najveći broj djece u Sarajevu, to je bio avgust 1992. godine.

Postoje i pravni međunarodni dokumenti za koje je moguće vezati ovaj Dan, a to je Konvencija o pravima djeteta usvojena 20. novembra 1989. od strane Generalne skupštine. Na snagu je stupila 2. septembra 1990. Ova Konvencija je od velikog značaja naročito sa pravnog stajališta jer je to jedna vrsta zakona, to je bolje rečeno jedan ugovor koji pravno obavezuje sve one koji ga potpišu ili ratificiraju.

Prijedlozi ovdje navedeni kao mogući datumi za utvrđivanje Dana sjećanja na ubijenu djecu Satrajeva temelje se na kriterijima: 1. prvi napad i ranjavanje djeteta 2. prva smrt djeteta 3. najveći broj djece ubijene u jednom danu i na jednom mjestu 4. spaljeno porodilište kao simbola rađanja života i smrt beba 5. međunarodni dokumenti o pravima djeteta. Pored ovih nekoliko istaknutih, postoji još niz datuma koji se mogu vezati za Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva a koji bi imali itekako smisla biti prihvatljiviji od onoga koji je zvanično izabran – 5. maja.

Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva treba biti datum koji je karakterističan i koji upućuje na zločine koji su se dogodili u Sarajevu u periodu 1992-1995. Kriterij određivanja datuma obilježavanja i podsjećanja na ovakve i slične događaje iz historije Bosne i Hercegovine potrebno je vezati za historijske događaje koji određuju ono na što taj Dan i podsjeća. Na što vezano za ubijenu djecu Sarajeva nas podsjeća 5. maj? U određivanju Dana sjećanja na ubijenu djecu nažalost mnogo je izbora, a ne samo u Sarajevu nego i u svim drugim ratom obuhvaćenim gradovima u Bosni i Hercegovini ali i šire.

S druge strane, postoje osobe i institucije koje su se detaljno bavile istraživanjem ovakvih događaja i koje je potrebno uključivati i konsultovati kada se o ovakvim pojavama odlučuje. Na Institutu za istraživanje zločina Univerziteta u Sarajevu postoje istraživači koji godinama istražuju teme iz ratne historije Bosne i Hercegovine, objavljuju stručne naučne članke i knjige, organizuju okrugle skupove i domaće i međunarodne konferencije te pišu i svoje magistarske i doktorske radnje na te teme. Zahvaljujući dotadašnjim rezultatima Instituta ispisana su i imena na “Spomen obilježju ubijenoj djeci Sarajeva” u Velikom gradskom parku u Sarajevu.

Međutim, Institut nije konsultovan niti se traži bilo kakvo stručno mišljenje u vezi s utvrđivanje datuma koji bi obilježavao kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Neuključivanjem stručnih i kompetentnih osoba i institucija u ovakve procese srešćemo se a već se i susrećemo sa posljedicama koje će u takvim slučajevima biti neminovne i poražavajuće.

Dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.