Želimo History fest otvoriti publici i komunicirati sa širom javnošću

Želimo History fest otvoriti publici i komunicirati sa širom javnošću

Autor: ĐORĐE KRAJIŠNIK

Tragično je koliko dnevnopolitička stvarnost utiče na historiografiju u BiH i ograničava neke ljude, kaže za Dane predsjednik Udruženja za modernu historiju, koje već šesti put u Sarajevu organizuje History fest na kojem se okupe ljudi iz svijeta koji žele napraviti nešto što je zasnovano na naučnim principima, daleko od svih mitomanskih i nehistoriografskih narativa, a što će pomjerati granice razumijevanja historije

DANI: Održan je 6. History fest. Kakvi su Vam utisci nakon ovih šest godina i koliko je toga postignuto u smislu približavanja stavova historičara?

KAMBEROVIĆ: Ono što mi se doima kao važno, i u čemu je uloga History festa onako kako je ja vidim, to je da mi nemamo ambiciju da ćemo promijeniti i objediniti, ujediniti naše stavove o raznim pitanjima. Ali, mislim da je ono ključno, zapravo, otvaranje dijaloga o pitanju različitih tema između različitih historičara. To je ono što se na regionalnom planu osjeća kao veliki problem, a što mi kroz History fest pokazujemo da možemo mijenjati. Dakle, otvoriti dijalog i voditi dijalog između historičara koji ponekad imaju ista mišljenja i stavove, a u pogledu nekih stvari se baš i razlikuju. Ključna stvar je, sa jedne strane, držati taj dijalog otvorenim, a sa druge strane je stvarati pretpostavke da se kroz približavanje mlađih generacija historičarki i historičara stvara temelj i vizija neke drugačije perspektive i pristupa historiji. To je prije svega intenzivnija saradnja regionalnih historičara. Koliko smo mi napredovali u ovih šest godina, ja mislim da jesmo samim tim što je ovaj festival postao neka vrsta brenda i što većina ljudi iz regiona i mnogi historičari iz Europe planiraju da će se ovaj događaj održati, da je to platforma oko koje se ljudi okupljaju i na koju rado dolaze. Mi smo imali šest različitih festivala, sa šest tematskih okvira, i uvijek smo pokušavali kao teme uključiti one događaje koji nam se u tom trenutku čine i aktuelnim i važim, a što se može vezati sa nama bliskim kontekstima. Time želimo otvoriti ovaj festival publici i pokazati da historija može komunicirati na takav način sa širom javnošću. Jer ukoliko ostanemo zatvoreni samo unutar akademskih okvira, onda nećemo napraviti ništa pozitivno. Sa druge strane, moramo paziti da nas to otvaranje ne dovede do banalizacije.

DANI: Dakle, da se o ozbiljnim temama razgovara na ozbiljan način, a da se ipak bude prijemčivo i za širu javnost?

KAMBEROVIĆ: Tako je. I mislim da smo u tome uspjeli. Prije svega po tome koji historičari učestvuju na History festu. Imamo ciljane skupine historičara koji dolaze na naš festival. To su ljudi koji nisu onaj mainstream koji je politički podoban u svojim zemljama, ali koji u naučnim krugovima zaista nešto znače. Odnosno, cilj nam je okupljati ljude koji mogu doprinijeti da se u interakciji sa drugima nešto zaista postepeno mijenja. Ono što se može osjetiti iz komunikacije sa ljudima koji dolaze, jeste da sve ovo što radimo ima nekog stvarnog efekta na dijalog historičara. I oni koji dolaze, ali i oni koji ne dolaze na History fest, imaju stav o ovom događaju, neki pozitivan, a neki negativan. Mislim da je oboje važno. Dakle, da i iz pozitivnog i iz negativnog treba učiti. Ne znači, naravno, da smo mi uvijek u pravu.

DANI: Suština se prije svega čini u tome da se ljudi ipak dovedu u priliku da razgovaraju?

KAMBEROVIĆ: Da, važno je da se ljudi približavaju, pa i kada su to ljudi dijametralnih stavova. Važno je da postoji dijalog koji je artikuliran i zasnovan na naučnim principima. To pokazuje stvarni značaj History festa.

DANI: Koliko je teško održati danas jedan ovakav festival, koji ipak nema nikakav, da tako kažem, komercijalni karakter?

KAMBEROVIĆ: Mislim da je važno da se shvati da mi kroz različite dijaloge nastojimo razbijati te neke standardne narative. U tome se, stava sam, u dobroj mjeri i uspijeva. Funkcioniramo zahvaljujući orijentaciji da uvezujemo niz postojećih projekata koji se realiziraju i kroz to uvezivanje postojećih projekata koji se bave historiografijom mi i opstajemo. Nismo festival koji troši ogroman budžetski novac, mi zapravo najmanje sredstava dobijamo iz naših budžeta. Ljudi koji dolaze na festival vrlo često stižu zahvaljujući vlastitim projektima na kojima rade, a koje možemo uvezati u tematski i idejni okvir History festa. Tako mi u samom sadržaju festivala dobijamo priliku da organizujemo cijeli niz panela i promocija knjiga, koje na širokom planu objedinjuje tematski okvir festivala. Sve to nam daje mogućnost da potpuno autonomno i samostalno biramo i teme i suradnike. Pored toga, sve to jača našu poziciju u međunarodnim okvirima, jer ljudi vjeruju da je to što mi radimo profesionalno i odgovorno. Želimo napraviti nešto što je zasnovano na naučnim principima, daleko od svih mitomanskih i nehistoriografskih narativa, a što će pomjerati granice razumijevanja historije. Odnosno, ovaj događaj želi otvarati i približavati historiju javnosti i široj publici. Dakle, mi biramo najbolje paneliste, koji mogu na pravi način odgovoriti na teme kojima se bavimo. Što zajedno sa učešćem publike i šire javnosti postaje zaista jedna živa platforma dijaloga. Posebno je važna činjenica da je History fest platforma za susretanje i razgovor mladih historičarki i historičara, te da oni imaju mogućnost razgovora i upoznavanja u okviru ovog događaja. To je ono što nama nedostaje, odnosno ne smijemo dopustiti da kao historičari budemo zatvoreni u neke mikrokontekste. Važno je komunicirati i razmjenjivati stavove sa kolegama iz drugih historiografija. History fest u tom smislu jeste prozor koji otvara mogućnost za naš pogled u druge historiografije. A sa druge strane, to je i ogledalo u kojem se mi možemo ogledati i vidjeti gdje zaista danas jesmo. Iz toga treba učiti.

DANI: Koliko je History fest platforma za dijalog historičara unutar same BiH imamo li na umu koliko se naše katedre za historiju, istoriju i povijest često razlikuju?

KAMBEROVIĆ: Mi unutar BiH imamo još velike probleme. Ali od prvog History festa nastojimo ostvarivati komunikaciju i uključiti sve te historiografske centre. Međutim, ne želimo da to bude po svaku cijenu. Ta saradnja mora biti, bar sa naše strane gledano, isključivo profesionalna. Jer ako nije profesionalna, ona nema nikakav smisao. Ne zanima nas saradnja na osnovu nacionalnih reprezentacija. Na toj osnovi mi ne želimo sarađivati, jer mislimo da historiografije ne smiju više biti svođene na usko nacionalne okvire. Mi saradnju želimo maksimalno profesionalizirati i u tom smislu smo otvoreni za razgovore i dijalog. Dakako, postoji želja mnogih pojedinaca izvan nacionalnih katedri da se sarađuje i ostvaruje komunikacija van tih institucionalnih okvira. Tragično je, međutim, koliko dnevnopolitička stvarnost utiče na historiografiju u BiH i ograničava neke ljude. Ja nikada ne bih pristao na tu vrstu ucjene, ali mogu da razumijem zašto su neke kolege primorane ostati u tim okvirima. Moje je mišljenje da nijedan profesor univerziteta ne bi smio ničim biti ucijenjen, osim svojim profesionalnim radom. Ipak, vjerujem da će naša saradnja biti intenzivnija ukoliko kolege sa drugih katedri prihvate profesionalnu saradnju. Ali na principu nacionalnih reprezentacija jednostavno ne. History fest nije takav događaj. Mi to natkriljujemo regionalnom i međunarodnom saradnjom. To je važno, mi kroz tu internacionalizaciju zapravo pokazujemo koliko nisu u pravu oni koji još unutar BiH žele historiografiju posmatrati u zatvorenim nacionalnim okvirima i narativima.

Izvor: Dani.

19.07.2022

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.