Knjiga vrijedna pažnje

Knjiga vrijedna pažnje

Piše: Sabaheta Gačanin

U izdavačkoj djelatnosti Rekultura, u ediciji “Bosanski klasici”, objavljeno je treće izdanje - u 2019. godini “Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918)” i u 2021. “Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878.” autora Hamdije Kreševljakovića. U ovoj godini su prvi put objavljeni i “Nekrolozi”, koje je on objavljivao u novinama i časopisima povodom smrti prijatelja i društveno angažiranih ljudi u zajednici, kao i onih za koje Geoff Eley kaže da ih se neopravdano smatra “malim ljudima”

Zapisi o malim ljudima

Ova zbirka nekrologa je priređena uz vrlo važnu i istraživački dobro utemeljenu uvodnu studiju, pod naslovom “Bistar, naobražen i čedan (1888-1959): Znanstveni put i razvoj Hamdije Kreševljakovića”. Autor studije je priređivač ove knjige, historičar Amer Maslo, koji nas provodi kroz kulturno-historijski kontekst iznoseći akribično biografske podatke, političku atmosferu i društvenu uslovljenost historiografske angažiranosti Hamdije Kreševljakovića, njegov naučni doprinos i značaj za bosanskohercegovačku i muslimansku historiografsku tradiciju. U vezi s tim, istaknute su i vrednote njegove naučne etičnosti i ljudskih vrijednosti, s obzirom na to da etika i nauka predstavljaju naročite orijentacije u ljudskom odnosu prema svijetu. U studiji Maslo naglašava historiografsku ulogu Kreševljakovića iz vizure Kulturgeschichte, historijskih zapisa o malim ljudima i mikrohistorijama, koji su savršen izvor za istraživače kulturne historije.

”Pogovor” na kraju knjige, esej o porodičnoj prošlosti, zasvođuje priču o Hamdiji Kreševljakoviću iz pera njegovog unuka Nihada Kreševljakovića.

Smrt je povod jednoj široj kulturološki dimenzioniranoj formi, nekrologu koji je zasebna književna forma ili podžanr biografije. S obzirom na to da je sadržaj nekrologa vezan za život i rad neke ličnosti, uz isticanje općekorisnih i općeljudskih djela po čemu se ličnost pamti, ton sadržaja teksta uvijek inicira čitatelja na zapitanost o svrsi života, onom što on ostavlja iza sebe i da li je zadužio generacije koje dolaze. Kroz formu nekrologa autori pišu sve što smatraju važnim ili čitatelju zanimljivim, pretežno dokumentaristički razloženo, uz individualnu slobodu, s povišenim stepenom ekspresivnosti i emocionalnosti.

Značaj nekrologa je u tome da afirmiraju kulturu pamćenja i u funkciji su kulturnog sjećanja koje se dinamično rekreira u svakoj generaciji. Kroz afirmaciju kulture pamćenja, koja je funkcionalna sastavnica kulturnog znanja, rekonstruiranje prošlosti ima značajnu ulogu u osmišljavanju djelovanja i u sadašnjosti. Istraživanja kroz zapise nekrologa podrazumijevaju zanimanje za korelacije prošlosti i sadašnjosti kao aktivnog procesa kontinuiranog i dinamičnog kolektivnog pregovaranja o kulturnom znanju određene zajednice.

Stoga su i ovi Kreševljakovićevi nekrolozi značajni za našu kulturnu historiju jer otvaraju mnogobrojne mogućnosti analitičke interpretacije brojnih konfiguracija kulturnog i socijalnog pamćenja u pogledu rekonstruiranja i kolektivnih i individualnih identiteta.

U knjizi je objedinjeno 40 tekstova objavljenih nekrologa u časopisima i novinama u jedinstvenu publikaciju, čime su od zaborava sačuvane ličnosti s kojima se Hamdija Kreševljaković susretao i koje su obilježile njegov život i rad.

Ovom prilikom izdvojićemo nekoliko primjera radi ilustracije.

U nekrologu Musi Ćazimu Ćatiću u Novom Beharu ovako je kazivao: “Mnogo se napatio, sav mu je užitak bio pjesma i čaša. Umro je Musa Ćazim Ćatić, ali njegovo će ime živjeti, dokle god se bude naša riječ čula i knjiga štila. Čitavog života bio je skroman, o svemu je više govorio nego o sebi i svome radu. Mjesto njega govorio je njegov rad. Skromno je prošla i njegova smrt. Nijedan naš list ne donese mu nekrologa, a mali broj listova javi kratkom bilješkom među domaćim vijestima, da je u Tešnju umro pjesnik Musa Ćazim Ćatić. I to je sve”. (str. 101)

O Silviju Strahimiru Kranjčeviću kao direktoru i nastavniku geografije s poštovanjem je napisao ovo: “Ne mogu se sjetiti, da je u cijelom drugom semestru, a isto tako kad mi je u IV. r. predavao povijest, ikad sam prozvao đaka, da ga pita. Uvijek bi rekao, da dođe na kartu onaj, koji želi, da ima jedinicu ili dvicu iz geografije, ili iz povijesti. Đaci, koji bi se javili, da ih pita, govorili bi one partije, koje su najbolje znali. Dok bi đak govorio lekciju, on bi kimao glavom i udarao olovkom o katedru odobravajući: Jest, jest! Oni, koji se nisu nikad javljali, da ih pita, dobivali su uvijek tricu. Sam bi reko, da četvrtice neće nikom da dâ stoga, što obično vele drugi onima, koji imaju iz kog predmeta četiri, da im je ta nota poklonjena kao milost, samo da se provuku. Đak (nikad nije govorio učenik niti đak) ne smije dozvoliti, da mu se kaže, da živi od milosti. Svojim tumačenjem znao bi nas tako zanijeti, da bi se i najgori nemirnjakovići (ovako je zvao nemirne učenike) primirili i pazili, što on govori”. (str. 44-45)

Safvet-bega Bašagića se sjećao na ovaj način: “Poznavanje orijentalnih jezika omogućilo mu je, da je mnoga pitanja osvijetlio s posve drugih gledišta i u tome je naročita vrijednost njegovih djela. Dosta je toga, što je zbog ogromnog materijala samo dotaknuo ili samo nabacio, a na nasljednicima je, da to potpuno osvijetle. Uvjeren sam da se za nauku nije mogla desiti Bašagiću u životu, osim teške bolesti, veća nesreća, no je njegovo stupanje među aktivne političare. Da je pokojnik mjesto toga zasio na stolicu sveučilišnog profesora, bio bi njegov naučni rad mnogo obilniji, a uz to bi bio odgojio makar jednog čovjeka, koji bi mogao popuniti prazninu, što je nastala njegovom smrću. Povodom Bašagićeve smrti donijeli su mnogi naši listovi i časopisi uobičajene članke, kakvi se pišu ovakvom zgodom. Novi Behar posvetio je tom zgodom tri broja (19-21) Bašagiću. Tu je ocrtan i kao pjesnik”. (str. 167)

O samozatajnom radoholičaru Muhamedu Enveriju Kadiću je zapisao: “Bio je osobito vješt u skladanju natpisa za nadgrobne spomenike i javne zgrade. Svu ovu građu poredao je hronološki. Tu je sakupljen ogroman materijal o gradnji džamija, crkava, škola, tekija, samostana, knjižnica, banja, česama, mostova, puteva, imareta i musafirhana itd, onda o požarima, poplavama, zaraznim bolestima, ratovima, bunama i ustancima. Ovdje ima dosta podataka o Bošnjacima i Hercegovcima, koji su se istakli kao državnici, književnici i prosvjetni radnici (…) Dok je bio u službi, kako mi je sam pričao, najviše je radio jutrom prije kancelarije; ustao bi vrlo rano, popio kafu, a onda za posao. Kadić je bio vrlo čedan čovjek; radio je pune 44 godine a da o tome - kako sam već spomenuo - skoro niko ništa nije znao i prvi je bio gospodin Edhem Mulabdić, koji nas je na nj upozorio iscrpljivim člankom o Kadićevu životu i radu”. (str. 135, 137) .

Patina prošlih vremena

”Pogovor” na kraju knjige, esej o porodičnoj prošlosti, zasvođuje priču o Hamdiji Kreševljakoviću iz pera njegovog unuka Nihada Kreševljakovića.

O samom Hamdiji Kreševljakoviću, pored odlične uvodne studije koja situira njegove naučne i druge aktivnosti u kontekstu vremena u kojem je živio, moglo bi se i lirski kazivati, na način kazivanja proteklih vremena, to jest prve polovice prošlog stoljeća kada je bio veoma dinamičan u svojim historiografskim aktivnostima. U svoje nekrološke zapise unio je i lične vrijednosti, atmosferu naučne etičnosti i patinu prošlih vremena. A u nekrologu povodom njegove smrti Anto Babić je zapisao: “Njegovom smrću ugasio se život pun tegoba i odricanja, ali život koji je u našoj svijesti ostavio duboko usađen lik potpunog čovjeka, da u njoj ostane kao trajan primjer skromnog i nesebičnog trudbenika koji se nikad nije rukovodio željom za priznanjem ili za počastima, koji nikad nije, sebe radi, propustio da pomogne i drugima, kao primjer ustrajnog i neumornog radnika čijem je slabašnom tijelu snagu davao plemenit nagon da traži i saznaje nepoznato i da svoje saznanje saopšti ne zato da bi dobio priznanje u ma kojem vidu nego da bi udovoljio dužnosti koju mu je nametala unutrašnja potreba i poštena naučna svijest”.

Izvor: Oslobođenje.

18.07.2022

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.