Suočavanje s prošlošću zahtijeva razgovor, a ne dogovor

Suočavanje s prošlošću zahtijeva razgovor, a ne dogovor

Suočavanje s prošlošću zahtijeva razgovor, a ne dogovor

Armina Galijaš, historičarka i viša naučnica u Centru za studije jugoistočne Europe Univerziteta u Grazu, u intervjuu za Al Jazeera kaže kako suočavanje s prošlošću zahtijeva razgovor, a ne dogovor, kako se često smatra.

„Prošlost je vrlo prisutna u javnom diskursu, ali se o njoj nažalost ne vodi dijalog, nego se drže monolozi. Očigledno je da u dogledno vrijeme neće biti konsenzusa, na primjer o ratu u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.), ali sjećanja u društvu i ne moraju biti uvijek u harmoniji. Postojanje višeglasja se može i pozitivno posmatrati, kao opomena da se mora čuti i glas one ‘druge strane’. Na Balkanu se drugi glasovi nažalost još uvijek rijetko slušaju“, tvrdi dr Armina Galijaš.

Nažalost, suočavanje s prošlošću trenutno nije usmjereno na dijalog, već na nacionalno razgraničenje i samoviktimizaciju.

„U tom narativu često se uspostavlja kontinuitet, po principu: tada žrtva, uvijek žrtva. Dok kultura sjećanja treba da podstakne ljude da poljuljaju vlastitu sigurnost, prošire svoje znanje i druge perspektive učine razumljivim. Za to je potrebna volja kao i određeni napor, koji ne vidim da se pretjerano ulaže“, tvrdi Galijaš.

Mišljenja je da političari instrumentaliziraju prošlost zarad postizanja vlastitih, obično banalnih ciljeva te da se uglavnom insistira na statusu žrtve, valjda smatrajući da žrtve ne mogu biti i počinioci.

„Odsustvo empatije i suosjećanja prema ‘drugoj strani’ je često frapantno i još češće neukusno i vulgarno. Političke elite i njima odani takozvani intelektualci prakticiraju povijesni revizionizam koji se ne temelji se na otkrivanju novih izvora i dokumenata, nego se prije svega radi o parafraziranju prošlosti. Kao što je jugoslavenska historiografija znala biti slijepa na lijevo oko, sada je u revizionističkim krugovima slijepa na desno oko. Ovakvi pristupi su naravno opasni i dugoročno gledano ne koriste nikome. Kratkoročno služe prikupljanju jeftinih populističko-političkih bodova“, naglašava sagovornica.

Nadalje, objašnjava da cilj ne bi trebao biti zajednička istina nego stvaranje prostora za koegzistirajuće istine.

„Na primjer, činjenica da su Srbi tokom proteklog rata počinili brojne zločine nad Bošnjacima u Prijedoru i okolici ne mijenja činjenicu da su Srbi s tog istog područja bili najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu i da su nad njima počinjeni strašni ratni zločini. Ove istine moraju koegzistirati i biti svima poznate, a svim žrtvama se mora pristupati sa pijetetom“, govori dr. Armina Galijaš.

Dr. Armina Galijaš tvrdi da garanciju za vječnost ne posjeduje niko, pa tako ni Bosna i Hercegovina.

„Propale se i veće civilizacije od bosanske, ali to ne treba da plaši nikoga. Naročito ne u bliskoj budućnosti. Ali sudbina država je najvećim dijelom u rukama njenih građana i tim bi se trebali pozabaviti“, jasna je Galijaš.

Konstatira da se ne može živjeti u prošlosti, ali je se isto tako nemoguće potpuno i riješiti.

Čitav intervju dostupan na portalu Al Jazeera.

30.05.2022

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.